'Prva sam žena za upravljačem Panzer haubice. Prirasla mi je srcu, a imam i odličnu posadu'

ONE SU HRVATSKE VOJNIKINJE

PERSPEKTIVNE Dok vojnikinja Maja s lakoćom vozi haubicu, poručnica Antonija odlučno izdaje zapovijedi svojim kolegama ‘paljbenjacima’

Panzer haubica lakša je za upravljanje od kamiona. Visinom su otprilike jednaki, no haubica je znatno jača, ali i mnogo bučnija. Ali po neravnom terenu samo leti, veselo nam govori mlada vojnikinja Maja Baričević, vozačica operater Panzer haubice u Topničko-raketnoj pukovniji u Bjelovaru.

Tek joj je 21, a ova Koprivničanka prva je žena za upravljačem najmoćnijeg topničkog sustava na svijetu. Haubica ima masu od 55 tona, duga je 11,7 metara, široka 3,5, a visoka 3,46 metara. Postiže brzinu od 60 km/h. 

Kad u vojsku pođem...

Maja je odmalena znala da svoj posao mora i želi vezati za vojsku.

Samo je čekala da napuni 18 godina kako bi se mogla prijaviti i početi ostvarivati svoj djetinji san. U Đurđevcu je završila i školu za vozača motornog vozila, čak je vozila i kamion. A onda se prijavila u vojsku.

- Prošla sam liječnički pregled i u svibnju 2019. krenula na dvomjesečnu obuku za dragovoljnog ročnika. Roditelji mi najprije nisu vjerovali, pitali me pa zašto baš vojska, ali sad su ponosni na mene.  U rujnu sam završila specijalističku obuku za vozača Panzer haubice. Kad sam prvi put sjela u nju, bilo mi je čudno. Ima vrlo malo prostora kod vozača, puno tipki, ne znaš što je što i za što služi. Ali uz izvrsne instruktore  i zapovjednike u šest tjedana obuke sve sam savladala - kaže Maja.

Nakon teoretskog dijela u učionici obišli su hangar, naučili svaki dio, svaku tipku.

Najveće uzbuđenje osjetila je kad ju je prvi put samostalno izvezla iz hangara. 

Vojnikinja mjeseca

- Kad sam je pokrenula prvi put, bila mi je jako glasna, vibracije su bile užasne. Iako gledam kroz periskop, vozimo i s otvorenim lukom. Kad izlazim iz hangara, navode me. Sad me čeka gađanje na vojnom poligonu pored Slunja - pohvalila nam se Maja, koja su u siječnju, zbog isticanja i zalaganja, proglasili najboljom vojnikinjom Hrvatske kopnene vojske za taj mjesec.

Na posao dolazi u osam sati i radni dan joj se svodi na vježbe i obuke vezane za haubicu. Ističe kako sve radi s lakoćom, sve joj je zanimljivo.

- Zanimljivije mi je voziti haubicu nego osobni automobil. Iako svaki dan putujem na posao, nije mi ni najmanji problem ‘prešaltati se’ s haubice na osobni automobil - iskreno kaže Maja. 

 Pitamo je kakvi su joj planovi i gdje se vidi u Oružanim snagama.

Od vojnikinje do poručnice 

- Vidim se i dalje kao vozačica Panzer haubice, baš sam se našla u tome i jako mi je prirasla srcu.

Po dolasku u vojarnu, nisam znala što bih željela. Kad sam dobila haubicu, nisam ni skakala od sreće niti bila razočarana. Ali sad mi je baš super i svaki dan sam sve više vezana za nju. Imam odličnu posadu, petero nas je i u principu sve radimo zajedno. U mojoj posadi su još tri cure i jedan dečko. Upravljanje i održavanje haubice je timski rad, nitko od nas ništa ne radi sam. S timom skidam naplatke na gusjenicama  i sve što treba odraditi, objašnjava nam.

U slobodno vrijeme šeta, trči, vježba, provodi vrijeme s obitelji, a volontira u Udruzi za zaštitu pasa i životinja u Koprivnici. Za Dan žena svim pripadnicama nježnijeg spola poručila je da ne odustaju od svojih ciljeva.

- Sve što poželite moguće je. Budite snažne, vjerujte u sebe i neka svaki dan bude Dan žena - poručila je Maja na kraju našeg razgovora te sjela u haubicu i odvezla je u hangar.

Antonija je zapovjednica 

I poručnica Antonija Jurković (27) iz Đakova odmalena je željela biti pripadnica Hrvatske vojske. Kaže kako je jednostavno još kao djevojčica znala da je to njezin poziv. Pripadnica je Topničko-raketne bojne Gardijske oklopne mehanizirane brigade koja je smještena u Bjelovaru. Antonija obnaša dužnost zapovjednice voda u bitnici samohodnih višecijevnih lansera raketa.

Mamu je malo mučilo, tata je bio ponosan

- Još kao dijete osjetila sam privrženost i divljenje prema Hrvatskoj vojsci. Nisam znala što me očekuje jer nitko u mojoj obitelji nije bio vojnik, ali nisam htjela propustiti prijavu u vojsku i kasnije se pitati što bi bilo kad bi bilo. Sviđalo mi se to, htjela sam to i odvažila sam se na to  - govori mlada poručnica.

Završila je ekonomsku i upravnu školu te odnose s javnošću na osječkom fakultetu, a vojnikinja je postala u svibnju 2018.

- Poslušala sam sebe, odluka je bila moja. Mišljenje roditelja imalo je neki mali utjecaj. Mamu je mučilo kako ću kao žensko, ono u stilu: ‘Ajme, di će ona, kako će?’... Tata ništa nije govorio, ali mislim da je ponosan - objašnjava Antonija.

Na obuku je otišla kao vojnikinja, a vratila se kao poručnica na zapovjednu dužnost. Njezin je posao planirati zadaće koje zapovjednici desetina prenose na svoje vojnike.

- Moja dužnost u sastavu kontingenta vezana je za rukovanje vatrom. To znači određivanje koordinata i navođenje topničke vatre na cilj kako bi ostali ‘paljbenjaci’ mogli ispaliti projektile i uništiti ga. Kad sam se s obuke vratila na zapovjednu dužnost, imala sam malo tremu u početku. Bilo mi je čudno, dotad sam gledala stvari iz perspektive vojnikinje, a odjednom sam je počela gledati iz perspektive zapovjednice.

- Puno mi je pomoglo što sam otvorena i komunikativna i zaista nemam problema s podređenima. Znam što želim, to mi otvara putove i ne osjećam se ugroženom od strane muškaraca - govori vedra Antonija, koja se intenzivno priprema za odlazak u misiju u Poljsku s 8. hrvatskim kontingentom.

Trenutno je na dodatnoj obuci, pa je više u Zagrebu nego u Bjelovaru.

Aktivna je sportašica 

- Prošla sam obuku na Plesu, pa u Rakitju obuku preživljavanja, stalno sam u pokretu. Veselim se odlasku u misiju. Vojska je na prvome mjestu, mlada sam, spremna za izazove - povjerila nam je Antonija, koja planira ostati u Hrvatskoj vojsci. 

Priznala nam je da su je upravo pojedini, srećom rijetki, komentari na obuci tjerali da ide dalje i davali joj vjetar u leđa.

- Kad sam u svibnju 2018. došla na obuku, bilo mi je čudno. Nema to veze s civilnim životom. Sjećam se da sam se prvih par dana ročništva u Požegi preispitivala hoću li ja to moći. Upravo činjenica da sam žena u ‘muškom svijetu’ davala mi je dodatnu motivaciju da izdržim zahtjevnu obuku - priznala je Antonija.

Za sebe će reći da je dijete sa sela koje obožava poligone bjelovarske vojarne “Bilogora”, na kojima sa svojim podređenima provodi najviše vremena.

U slobodno vrijeme trenira, planinari, trči, vrijeme provodi u prirodi, druženju s obitelji. I, da, počela je svirati gitaru.

Na kraju je svim ženama za njihov dan poželjela sreću i poručila im neka cijene sebe i uvijek se stave na prvo mjesto.