Rojs sprema ‘bombu’, raskrinkat će sve živo: ‘Hrvati moraju znati istinu’
General bojnik HV-a i HVO-a Ljubo Ćesić Rojs od Udruge dragovoljaca i veterana podružnice Mostar dobio je zahvalnicu za sav doprinos i pomoć u najtežim trenucima rata (ali i poraća) građanima i braniteljima toga podneblja. Iako već dugi niz godina živi u Zagrebu, Hercegovina koju Rojs često posjećuje – zauvijek će biti njegov dom.
Na zahvalnicu je, kaže nam, neizmjerno ponosan, pa odmah spominje dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška čije će vrijednosti i ostavštinu gajiti do smrti.
“Svi znaju da sam bio Šuškova desna ruka i da sam praktički ostao jedini živi svjedok tog uskog kruga ljudi koji je stvorio Hrvatsku. Ovoga trenutka ne postoji čovjek koji više i podrobnije zna o tome vremenu, pa sam stoga odlučio napisati i izdati seriju od barem deset knjiga od koja će prva donijeti moju autobiografiju, druga stvaranje HVO-a i što je prethodilo tome stvaranju, okolnosti u kojima je nastajao HVO i slično. Vjerujte, to će biti bomba”.
“Spremam serijal knjiga, to će biti bomba”
To je nešto što, dodaje, želi ostaviti generacijama koje dolaze i koje moraju znati istinu, jer hrvatski povjesničari to rade “površno”: “Oni na temelju nekog dokumenta znaju što se kojega datuma dogodilo, ali ne znaju kako je i zašto došlo do određenog događaja. Ja baratam detaljima koje sam osobno čuo jer sam bio uz bok tadašnjeg političkog vrha, konkretno Tuđmana i Šuška. Za razliku od npr. Ante Nazora i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, ja jako dobro znam i da su neke brojke o žrtvama netočne”, otkriva nam Rojs koji ima zavidnu kolekciju dokumenata, zapisa i različitih dokaza o događajima iz ratnog perioda.
Objašnjava kako je cijeli svoj životni angažman posvetio Hrvatskoj, od njezina stvaranja pa do poboljšanja različitih aspekata življenja u njoj: “To je zato jer sam domovini vjeran, kako rekoše naši vojnici na prisezi prije nekoliko dana. Što se mene tiče, ja bih riječi te prisege promijenio iz ‘Domovini vjeran’ u ‘Bogu, obitelji, domovini, Tuđmanu i Šušku vjeran do groba’. Valjda je jasno da je Bog na prvom mjestu, pa obitelj, a onda sve ostalo.”
“Kćer mi se udaje 10. travnja”
Ljubo Ćesić Rojs je usput komentirao ponovno uvođenje temeljne vojne obuke i prvu prisegu nove generacije ročnika: “Pozdravljam vojni rok, ali od dva mjeseca obuke nema ništa. To je EPP. Potrebno je barem šest mjeseci da bi se ove nove generacije naučile prvo poštivanju autoriteta i pospremanju, a onda rukovanju oružjem. Jer primjećujem da djeca danas nemaju elementarnog poštovanja prema roditeljima, ali ni oni prema njima. Nemaju nikakve dužnosti ni obaveze, nisu naučeni na životne teškoće, vječito kasne na dogovore i zato smatram da je teško u dva mjeseca od njih napraviti ozbiljne ljude i vojnike.”
Njega je osobno, kaže, odgovornosti naučila obitelj, a onda i JNA koju je služio na rumunjskoj granici: “E, tamo su nas naučili redu. Poštivanje hijerarhije, poniznost, urednost, točnost. Ja na sve sastanke dolazim deset minuta ranije. Odgovorno ponašanje najjasnije sam vidio kod Tuđmana i Šuška. Kod njih se nije smjelo zakasniti niti sekundu. Onome tko je došao iza njega, Tuđman nije dao ući na sastanak. Vidite, toga danas nema.”
O odnosu roditelja i djece te njihovom odgoju daje si za pravo jer je i sam roditelj, ali i djed: “Obitelj je svetinja. Sad u travnju očekujem sedmo unuče, a 10. travnja u Zagrebu mi se udaje četvrta kćer”, kaže kroz smijeh. Na pitanje, je li 10. travanj datum koji je namjerno izabran, Rojs kroz još jači smijeh kaže “pa čujte, neki će se naživcirati, ali briga me. Svakako pada na petak.”
Izvor:dnevno/Foto: Fah
