Sabor protiv Europe: Hrvatska ignorira rezoluciju EU o totalitarnim režimima

Hrvatski SABOR izglasava Deklaraciju koja je oprečna Rezolucijama i Deklaracijama EU o osudi komunističkih zločina.

Tako je i Deklaracija o antifašizmu protivna EU Deklaracijama .

Članak "9. Poziva državna tijela da zakonskim sredstvima i djelatnošću čuvaju i unaprjeđuju antifašističke stečevine, vrijednosti i opredjeljenja hrvatskog društva i Republike Hrvatske te rade na očuvanju dostojanstva i skrbi nad sudionicima antifašističke borbe, na očuvanju antifašističke spomeničke baštine kao općeg kulturnog dobra i na ukupnoj zaštiti i afirmaciji temeljnih vrijednosti antifašizma kao zalog civilizacijske budućnosti i demokratskog europskog opredjeljenja."

Članak 9 protivan je Deklaraciji EU Parlamenta od 19.9 2019.

18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Članak 8 nije moguće provesti i to su zastupnici trebali znati, a ne dizati ruku za tako nešto nemoguće.

" 8. Poziva državna tijela i javne institucije na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma u Republici Hrvatskoj, ne izjednačavajući antifašistički pokret s ideologijom komunizma."

To je nemoguće razdvojiti, Komunistička partija preuzela je u srpnju 1941, organizaciju i vodstvo Narodnooslobodilačke borbe (NOB).

Dakle otpor protiv fašizma i socijalistička revolucija nisu se događali odvojeno i nisu to bili različiti ljudi, nego su isti ljudi sudjelovali u isto vrijeme. Ispočetka su bili antifašisti i onda su zbog osvajanja vlasti postali fašisti, jer su koristili fašističke metode likvidiranja neistomišljenika.

Predsjednik Komunističke partije Jugoslavije bio je Josip Broz Tito, a ujedno i Maršal Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koja će biti preimenovana u Jugoslavenska narodna armija, 1. ožujka 1945. godine, odlukom Vrhovnog zapovjednika NOV i POJ, maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Tako su komunisti postali „ čisti“ antifašisti bez odgovornosti za počinjene zločine u tijeku i nakon ratnih operacija. I evo uspjelo im je da im djedovi i očevi nikada ne odgovaraju za počinjena zločine.

Tko je bio agresor na Hrvatsku? Srbija i JNA

Protiv koga su se hrvatski branitelji borili? Protiv JNA!

JNA je nastavak partizanskih jedinica iz NOB-a. A SAAB je po njihovu Statutu, pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 1948.

Ministarstvo hrvatskih branitelja financira i poklanja novac SABA koji su sljednicima JNA!? JNA JE BILA AGRESOR na Hrvatsku.

Pa tko je više razuman u ovoj Vladi RH?

Poklanjati novac sljednicima agresije na Hrvatsku.

Ministarstvo branitelja dalo je 2023. 20 000 eura portalu https://sabh.hr/ za virtualni Muzej antifašističke borbe, https://mab.hr/

Utrošeno 20 000 eura za što? Za prikrivanje zločina komunističkog režima i veličanje zločinaca?

20 000 eura manje za hrvatske branitelje?

I što rade ti SAAB-ovci, vidjeli ste ovih dana velikog "partizana" rođenog 1957 godine Franju Habulina, kako nas Hrvate iz "zahvalnosti" naziva proustaški, ultradesničarski, filoustašoidni, filohrvatski i koje kakvim drugim nazivima!

Sada pljuju po hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu sa tezom da su partizani u temeljima Hrvatske, a hrvatski branitelji da su samo obranili te granice, koje su oni stvorili!? I pokazuju koliko su glupi, od koga su hrvatski branitelji obranili? Od JNA, koje su oni slijednici!?

Svi saborski zastupnici, kao i predsjednik Vlade, položili su prisegu na poštivanje Ustava Republike Hrvatske i zakona koje Hrvatski sabor donosi. Ako je to tako – a jest – onda je legitimno i nužno postaviti pitanje zašto se upravo predsjednik Vlade Andrej Plenković, ali i cijela izvršna vlast, u praksi ne pridržavaju onoga što je u Saboru izglasano. Kako je moguće da se saborske deklaracije i odluke selektivno primjenjuju ili potpuno ignoriraju, dok se istodobno javni prostor zatrpava floskulama o „ustašama“, etiketama i ideološkim dimnim zavjesama koje služe kao zamjena za argumente? Kada ponestane stvarnih odgovora na konkretna pitanja – o zakonitosti, odgovornosti i poštivanju vlastitih odluka – tada se potežu povijesne etikete kao najjeftiniji politički alibi. Problem, međutim, nije u onima kojima su „ustaše puna usta“, nego u činjenici da vlast koja se zaklela na Ustav ne provodi vlastite odluke, a ideološke optužbe koristi kako bi prikrila vlastitu nedosljednost i političku odgovornost.