Selektivno pamćenje grada: Gradonačelnik koji bira povijest

Gradonačelniče, dajte ulice onima koji su ih doista zaslužili

Možete li vjerovati da glavni grad Republike Hrvatske – grad koji se voli nazivati europskom metropolom, grad kulture, povijesti i identiteta – nema niti jednu ulicu ili trg nazvan po zagrebačkom nadbiskupu poput Alojzije Stepinac, po kardinalu Franjo Kuharić ili po Ivan Pavao II., Papi koji je Hrvatsku nosio u srcu i koji je u najtežim vremenima javno i jasno stao uz hrvatski narod?

To nije samo propust.
To je poraz kolektivnog pamćenja.

Grad bez zahvalnosti?

U Zagrebu nema:

Ulice Žrtava komunizma, Ulice Škabrnje,  Ulice Golootočkih žrtava, Ulice dr. Ivan Šreter, Ulice Rudolf Perešin, Ulice 204. vukovarske brigade, 

Ulice 8. listopada 1991. – Dana neovisnosti, Ulice Olge Hebrang,  Ulice Kate Šoljić, Ulice dr. Marko Veselica, Ulice generala Janko Bobetko i Ulice Sven Lastre. Još bi se tu dalo mnogo imena dodati, ovo su samo neka.

Nema ni spomenika, ni spomen-ploča, ni jasnih tragova u prostoru grada koji bi govorili mladima tko smo, zašto smo ovdje i po kojoj cijeni je stvorena država u kojoj žive.

A ima svega drugoga

Istodobno, Zagreb obiluje ulicama i trgovima nazvanima po osobama i ideološkim figurama koje nemaju nikakve veze sa Zagrebom, nemaju veze s hrvatskom državotvornošću ili predstavljaju svjetonazore i povijesne koncepte koji su Hrvatskoj nanosili štetu.

Paradoks je još veći kada znamo da je Tomáš Garrigue Masaryk, češki političar, dobio ulicu u Zagrebu još za vrijeme svoga života. Dakle, moglo se. I može se. Samo – ne želi se.

Trg žrtava fašizma (Zagreb)

Od 1946. do 1990. zvao se Trg žrtava fašizma, od 1990. do 2000. Trg hrvatskih velikana, a 2000. mu je ponovno vraćeno ime Trg žrtava fašizma. (izvor: wikipedia)

Tko odlučuje i zašto šuti?

O imenima ulica i trgova odlučuje Skupština Grada Zagreba, u skladu sa Zakonom o naseljima. Postoji čak i Fond ulica i trgova, javno dostupan dokument u kojem se može vidjeti tko je, kada i koga predložio, isto možete pročitati OVDJE

I što je najporaznije – brojni prijedlozi stoje desetljećima nerealizirani. Ne zato što nisu utemeljeni, nego zato što su – politički nepoželjni.

To više nije administrativno pitanje.
To je svjetonazorska odluka.

Grad bez orijentira

Imena ulica nisu puka signalizacija. Ona su udžbenik povijesti na otvorenom, poruka vrijednosti i jasna izjava o tome koga društvo poštuje, a koga želi zaboraviti.

Ako Zagreb nema ulice nazvane po svojim duhovnim vođama, braniteljima, majkama heroja, liječnicima mučenicima, brigadama koje su ga obranile i datumima vlastite slobode – onda se moramo zapitati:

Po kome se onda Zagreb doista identificira?
Čije se vrijednosti njeguju, a čije sustavno brišu?
Kakvu poruku šaljemo generacijama koje dolaze?

Vrijeme je za ispravak

Gradonačelniče, ovo nije zahtjev jedne političke opcije.
Ovo je zahtjev elementarne pravednosti i povijesne istine.

Zagreb ne smije biti grad selektivnog pamćenja.
Ne smije biti grad koji se srami vlastitih velikana.
Ne smije biti grad u kojem su žrtve – prešućene, a heroji – nevidljivi.

Dajte ulice onima koji su ih zaslužili.
Ako ne sada – kada?
Ako ne Zagreb – koji grad?