VIJESTI Najčitanije
Škabrnja 1991.
Pridružile su mi se Danka Dražina i Vesna Bugarija kao ispomoć u sanitetu i svemu što je trebalo, svatko je imao svoju zadaću. Danka je iz Škabrnje i uskoro smo u njenoj kući organizirali sanitet. Selo je bilo polupusto, većinu ljudi su evakuirali. Sav moj doprinos se svodio na svakodnevno davanje inzulina jednoj baki, koja me zvala anđelom i jednom prilikom mi svojom drhtavom rukom utisnula krunicu koju imam i danas. Jednom čovjeku sam previjala svakodnevno ruku, žeo je ostatak kukuruza srpom, imao je gadnu posjekotinu... Tada sam mislila da rat i nije tako strašan, ako budem imala ovako „teške“ pacijente. Bilo je ljudi u Ambaru koji su spremali večere za nas u uniformama, nisu štedjeli na onom što su imali, janjce, kokoši....tako bi siti bdjeli uz šterike i pričali o svemu što se događa oko nas. Bilo nas je puno, činilo se, bar za stolom. Bili smo složni, bliski, svi smo disali kao jedno, osluškivali gruvanje, prenosili svježe informacije, dijelili cigarete...prava simbioza.
Po danu se nismo smjeli zadržavati na balkonu Dankine kuće, rekli su nam da smo na nišanu snajpera iz Biljana udaljenih otprilike sedamsto metara ili petsto, tko zna?!
Naša zadaća je bila obilaziti branitelje na prvoj crti, na potezu Zemunik- Škabrnja- Nadin. Oni su se jako radovali našim posjetama, samo bi izgmilili iz raznih skloništa i svakome je trebalo nešto. Nešto za iskašljavanje, glavobolju, bolove, flaster, a nekome samo topla riječ i osmijeh.
Jednom prilikom su nas vodili da nam pokažu kako su se dobro osigurali prilaze u Škabrnju, tj. kako su predvidjeli kuda bi sve četnici mogli doći i na te potencijalne prilaze su postavili razne mine. Da netko nije viknuo:» STOJ!» bila bih razasuta na sve strane svijeta jer je moja, sad već ukopana pješadinka, skoro doticala jedva vidljivu špagu potezne mine...Po tko zna koji put sam promislila: Bože, hvala ti što me čuvaš!
Često su se čuli pucnjevi i noću i danju, i daleko i vrlo blizu, a ljudi su se ipak vratili u Ambar, u svoju Škabrnju. Imali su neku dozu vjere i sigurnosti da će ih ti svi domaći i došljački domoljubi obraniti od te zle sile koja se nagomilavala oko njih….
Isječak iz knjige sjećanja…..
