Skandal u bolnici Alemke Markotić: Od privatne tvrtke dobili uređaj vrijedan tri milijuna, pa istoj tvrtki bez natječaja dali poslove vrijedne 72 milijuna kuna

Više sugovornika tportala iz farmaceutskih krugova upozorilo je na ovu činjenicu: tvrde da je tvrtka Roche ustupanjem aparata za masovno testiranje već u začetku epidemije zacementirala svoj položaj dobavljača potrošnog materijala poput reagensa, u to doba poprilično skupog, te tako spriječila nadmetanje i zapravo eliminirala konkurenciju u idućih pet godina.

Iz Klinike dr. Fran Mihaljević su, puna dva mjeseca nakon što im je tportal poslao službeni upit i uz brojne požurnice, ovog tjedna napokon potvrdili veći dio ovih teza: aparat Cobas 6800 instaliran je besplatno, materijal za njega nabavlja se pregovaračkim postupkom bez prethodne objave poziva za nadmetanje - dakle mimo natječaja - a za njega se koriste reagensi istog proizvođača. Kako bismo bili precizni, citirat ćemo odgovor iz bolnice:

'Za medicinski uređaj Cobas 6800 mogu se koristiti sve predviđene reagencije za tu vrstu aparata istog proizvođača', odgovoreno je tportalu. U istom odgovoru tvrde i da 'Klinika nije preuzela obvezu da će od ustupitelja Roche d.o.o. nabavljati reagense, niti je preuzela obvezu trošiti određenu količinu reagensa'.

Što, dakako, ne znači da ih nije i nabavljala. Dapače: tportal otkriva da je u proteklih godinu i pol ova bolnica nabavljala potrošni materijal za testiranje na covid-19 ipak isključivo od Rochea. Nakon što joj je uz pomoć Vlade i premijera Andreja Plenkovića aparat vrijedan tri milijuna kuna besplatno ustupljen na korištenje, na same testove potrošeno je fascinantnih 72,7 milijuna kuna. Ponavljamo, bez javnog natječaja.

Uređaj Cobas 6800 instaliran je jedino u 'Franu Mihaljeviću': preostale institucije koje obavljaju PCR testiranja mahom raspolažu s više aparata različitih proizvođača, doduše sa znatno manjim kapacitetom. U jednom ciklusu u pravilu 'odrade' 96 uzoraka. Tportal je provjerio situaciju u nekoliko zavoda za javno zdravstvo u različitim dijelovima Hrvatske i dobio informaciju da oni uvijek raspisuju natječaje, i to potpuno otvorenog tipa: ili se traže ponude za aparate s potrošnim materijalom, pa se traži najpovoljnija, ili se zahtijeva da su aparati za testiranje kompatibilni s većim brojem različitih reagensa, koji se potom nabavljaju u odvojenom postupku, i tako postižu znatno nižu cijenu. 'Jeftinije je, a i ne ovisimo samo o jednoj tvrtki', pojašnjeno nam je.

Zarazna bez natječaja, za razliku od drugih

Pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje, kažu, u javnim institucijama koristi se samo kao iznimka, i to za nabave čija je vrijednost manja od 200 tisuća kuna. U nekim zavodima potvrdili su da je upravo Roche posljednjih mjeseci i njima nudio ustupanje aparata Cobas 6800, ali i uvjetovao da se potrošni materijal nabavlja upravo od njih, pa su ponude odbijene kao neisplative.

Koliko je zapravo novca 'Fran Mihaljević' uplatio tvrtki Roche od trenutka ustupanja aparata do danas, iznimno je komplicirano utvrditi - sama bolnica odbila je dati taj podatak i tek uputila na javno dostupne izvore. Simptomatično je to da na njezinoj web stranici nije objavljen registar sklopljenih ugovora od 2019. godine do danas, premda se radi o zakonskoj obvezi. No zato se može pronaći plan nabave bolnice u kojemu je 28. svibnja 2020. godine - neposredno uoči Rocheove donacije - naknadno uvrštena stavka 'potrošni materijal za testiranje na covid-19', procijenjeni iznos od devet milijuna kuna i kao način nabave - 'pregovarački postupak'. Dakle bez javnog natječaja.

U planu nabave za iduću, 2021. godinu, ova stavka iznosila je čak 17.976.250 kuna, također bez javnog natječaja, a dodatno je uvrštena stavka za 'potrošni materijal za istovremenu dijagnostiku covida-19 i influence' u iznosu od 3.159.060 kuna.

Podatke koje nam bolnica Alemke Markotić nije željela dostaviti otkrili smo sami, u javno dostupnom Elektroničkom oglasniku javne nabave. Iz njega je vidljivo da je ova institucija već 7. srpnja te godine, tri tjedna nakon nabavke Rocheova uređaja, od iste tvrtke bez natječaja kupila potrošni materijal u vrijednosti od 8.902.080 kuna (s PDV-om 11.127.600 kuna).

Potom, 7. siječnja 2021. godine, 'Fran Mihaljević' od Rochea kupuje potrošni materijal za testiranje na covid-19 u iznosu od 11.628.900 kuna (s PDV-om preko 14,5 milijuna kuna), a u istom danu i materijal za istovremeno testiranje na covid-19 i gripu za ogromnih 19,68 milijuna kuna (s PDV-om 24,6 milijuna kuna).

Na koncu, pri kraju prošle godine, 3. prosinca, od iste tvrtke i ponovno bez javnog natječaja kupuje se nova količina potrošnog materijala u iznosu od 17.976.250 kuna, odnosno gotovo 22,5 milijuna kuna s PDV-om.

Zbrojeno, nakon ustupanja na korištenje uređaja vrijednog tri milijuna kuna, zagrebačka bolnica je istoj tvrtki bez natječaja dodijelila ugovore vrijedne točno 72.734.037 kuna s PDV-om. Ironično, u doba najvećeg zastoja s PCR testiranjima u studenom 2020. godine upravo ovaj uređaj nije bio previše aktivan, po priznanju same ravnateljice Markotić, baš zbog - nedostatka materijala.

'Stroj je u pogonu, problem je proizvođača koji nije u mogućnosti snabdijevati cijelo europsko tržište. Hrvatska na tom aparatu dnevno može imati samo 350 testova, a on ima kapacitet za 1400 njih. Proizvođač je odredio kvote za svaku zemlju, pa tako i za nas', izjavila je tada za medije.

Tportal je od Alemke Markotić zatražio objašnjenje poslova s tvrtkom Roche i postupaka koji se provode u posljednje dvije godine, a u njezino ime odgovor je stigao iz same bolnice kao institucije. U njemu objašnjavaju da je suglasnost za sklapanje ugovora za Cobas 6800 dalo Upravno vijeće ove ustanove, a da se s time prethodno suglasilo Ministarstvo zdravstva.

'Roche d.o.o. kao ustupitelj ugovorom je preuzeo obvezu o svom trošku održavati uređaj, ugrađivati rezervne dijelove, otkloniti svaki eventualni kvar u što kraćem roku, kao i osigurati uređaj od štete kod osiguravajućeg društva. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora sve velike financijske institucije i tvrtke u vidu donacija pomagale su Klinici u pripremi za borbu protiv pandemije, čija se eskalacija očekivala, tako da ni Roche d.o.o. u tome nije bio izuzetak', navode iz 'Frana Mihaljevića'. No zašto se nakon toga potrošni materijal, vrijedan desetke milijuna kuna, nabavlja bez natječaja te uvijek od iste tvrtke i to praktički sve do danas?

'PCR testovi nabavljeni su pregovaračkim postupkom bez prethodne objave poziva za nadmetanje, sukladno Smjernicama Europske komisije za primjenu okvira za javnu nabavu u kriznoj situaciji uzrokovanoj bolešću COVID-19', kažu u ovoj zagrebačkoj bolnici.

Direktan ugovor - iznimka

Ne budi nam lijeno, proučili smo ovaj dokument Europske komisije - neobvezujući, kako mu sam naziv govori - i tako otkrili još jednu dimenziju ovog skandala. Smjernice Europske komisije za pandemiju odredile su nešto kraći rok uobičajenih postupaka javne nabave, a njih se može zaobići samo u slučaju 'iznimne žurnosti' i kada je evidentno da se potrebe za bolničkom opremom i materijalom ne mogu unaprijed predvidjeti niti zadovoljiti redovnim putem. Direktno sklapanje ugovora o nabavi, poput ovih s Rocheom, proglašeno je iznimkom.

'Na tu se iznimku ne može pozivati za dodjelu ugovora koja traje dulje nego što bi trajala primjena transparentnog, otvorenog ili ograničenog postupka, uključujući ubrzane (otvorene ili ograničene) postupke', jasno stoji u spomenutim smjernicama Europske komisije.

Drugim riječima, postoji samo nekoliko mogućnosti: ili u zagrebačkoj Zaraznoj bolnici ne znaju čitati dokument na koji se sami pozivaju ili pune dvije godine nikako ne uspijevaju predvidjeti da će im u roku od mjesec ili dva biti potrebni PCR testovi - a to je malo vjerojatno jer ih i sami uvrštavaju u svoje godišnje planove nabave - ili se, narodski rečeno, zaobilazeći natječaj nekome namješta unosan posao. Jer testova na tržištu ima u izobilju, dapače: ustanove koje natječaje doista redovito provode do danas su uspjele sniziti njihovu cijenu s početnih dvjestotinjak na otprilike 50 ili 60 kuna.