SLUČAJ PUPOVAC Što će biti s Odborom za manjine? Moguće je nekoliko opcija, pa i to da Pupovac na kraju završi u – Bruxellesu

Još jedna je opcija prebacivanje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u kvotu opozicije

Predsjedništvo SDSS-a ovaj je tjedan istaknulo kao cilj vlastiti doprinos od minimalno 20 tisuća glasova za Fair play izbornu listu za Europski parlament, na kojoj su i kandidati te stranke.

Prema rezultatima posljednjih anketa, lista čiji je nositelj IDS-ovac Valter Flego neće osvojiti mandat. Ali, ako se to ipak dogodi, a ostvari se cilj SDSS-a i pritom veliku većinu od tih dvadesetak tisuća glasova preferencijski dobije Milorad Pupovac, koji je na 12. mjestu liste, on bi možda bio taj koji bi otišao u Bruxelles. U tom bi slučaju Pupovac prestao biti kandidat za predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

No, puno je tu još nepoznanica, pa nije tako ni jasno bi li Pupovac doista konzumirao mandat u Europskom parlamentu ili bi ga, pak, dao nekom drugom kandidatu SDSS-a. Kako bilo, Pupovac, u očekivanju izbora 9. lipnja, još figurira kao prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina na mjestu predsjednika spomenutog radnog tijela Sabora. Njegov kolega Furio Radin nimalo ne sumnja da će to tako i ostati.

»Budite uvjereni da će naš prijedlog i dalje biti Pupovac. Mi smo se tako dogovorili, na razini klubova svi misle slično i razgovara se«, izjavio je Radin u srijedu za N1 televiziju.

Pat pozicija

On, dakle, tvrdi da jednako poput njega razmišljaju svi zastupnici nacionalnih manjina. Htjeli smo to provjeriti, pitali smo Roberta Jankovicsa i Armina Hodžića mogu li biti tako kategorični kao Radin, ali nisu nam odgovorili. Međutim, ako bi Radin i troje zastupnika SDSS-a ustrajali na Pupovcu, preostali manjinci u osmeročlanom klubu ne bi mogli donijeti drukčiju odluku i nastala bi pat pozicija.

Naravno, Pupovac i SDSS mogu odustati i mjesto predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koje se nalazi u kvoti parlamentarne većine, predati kolegi iz kluba koji ne smeta Domovinskom pokretu. Recimo, Veljku Kajtaziju.

SDSS je i nedavno pokazao da mu je jako stalo do očuvanja Vlade HDZ-a i DP-a. Pupovac je rekao da se SDSS sam odlučio povući iz vladajuće koalicije i da bi za Hrvatsku ponavljanje izbora za Sabor bilo sigurno lošije od Vlade u koju je ušao Domovinski pokret. Jesu li se Pupovac i SDSS spremni još jednom (samo)žrtvovati za dobrobit Vlade, s obzirom na to da DP čak prijeti raskidom koalicije ako bilo tko iz SDSS-a bude predložen za predsjednika odbora kojem parlamentarna većina određuje predsjednika? Nije to isključeno, premda izjava Radina, koji sigurno ne djeluje bez konzultacija s Pupovcem, ne sugerira takav ishod.

S obzirom na to da najviši dužnosnici SDSS-a neprestano naglašavaju da, što se njih tiče, Pupovac može biti izabran za bilo što, pa i za predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ako on nije u većinskoj kvoti, to onda otvara prostor za nekoliko mogućnosti. Jedna je da se glavne stranke u Saboru, izrijekom ili prešutno, dogovore o izdvojenom statusu ovog odbora, da je on u posebnoj kvoti nacionalnih manjina. Nikad to tako nije bilo,

Poslovnik ne propisuje da Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina mora voditi zastupnik izabran u 12. izbornoj jedinici, ali nije nemoguć politički kompromis da u ovom sazivu Sabora, u svrhu rješenja specifičnog problema i održanja vladajuće koalicije, taj odbor bude »negdje između«. Za Domovinski pokret bi vjerojatno dovoljno bilo da ga se makne s popisa radnih tijela u kojima parlamentarna većina ima predsjednika. Lijeve stranke oporbe već su najavile da će glasovati za prijedlog Kluba zastupnika nacionalnih manjina, pa makar time i eventualno pomogle HDZ-u i DP-u da prevladaju svojevrsnu krizu koalicije.

Micanje odgovornosti

Još jedna je opcija prebacivanje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u kvotu opozicije.

HDZ i Domovinski bi takvom naknadnom odlukom skinuli sa sebe odgovornost, vruć politički krumpir jednostavno uvalili protivnicima.

Sugovornik nacionalnih manjina ne bi više bio premijer Andrej Plenković, nego predsjednik SDP-a Peđa Grbin, sukoordinatorica Možemo! Sandra Benčić i drugi oporbeni čelnici. Zasad među njima prevladava raspoloženje koje ne ide prilog Pupovcu. Naime, petero članova Kluba nacionalnih manjina neosporno su dio parlamentarne većine, a SDSS sa samo tri zastupnika, sukladno egzaktnoj matematičkoj formuli, ne može računati na mjesto predsjednika odbora.

Ukoliko bi oporba popustila SDSS-u, urušila bi se kompletna kadrovska struktura koja je već posložena. Manji oporbeni klubovi s tri ili četiri zastupnika također bi tražili predsjednika nekog odbora. Zato je izvjesnije da bi opozicijske stranke za predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina predložile nekog svog zastupnika koji nije u Klubu nacionalnih manjina, što bi onda izazvalo ogorčene reakcije Radina, Pupovca, Jankovicsa i ostalih.

Znači, ako je HDZ-u i Domovinskom pokretu prioritet nastavak suradnje, a nije ih briga hoće li Pupovac uspjeti doći na čelo Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, i još ako je to izvedivo, žele politički naštetiti oporbi, za koalicijske partnere nema bolje solucije nego njoj prepustiti da se bavi ovim odborom.