Smrt bez katarze: odlazak četničkog zapovjednika koji nikada nije odgovarao

Smrt bez oprosta: Slavko Aleksić i mračna ostavština opsade Sarajeva

U Trebinju je danas, 18. 12. 2025. godine, umro Slavko Aleksić, bivši zapovjednik paravojne formacije poznate kao “Novosarajevski četnički odred”. Njegova smrt ne zatvara nijedno pitanje niti briše odgovornost – prije svega onu moralnu i povijesnu – za ulogu koju je imao tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva. Za velik broj građana Sarajeva njegovo ime ostaje sinonim straha, nasilja i nekažnjenog zla.

Aleksić je posljednjih godina ponovno dospio u fokus javnosti kroz slučaj tzv. “Sarajevskog safarija”, koji se istražuje pred pravosudnim institucijama u Milanu. Taj slučaj dodatno je otvorio pitanje odgovornosti pojedinaca koji su tijekom opsade sudjelovali u zločinima nad civilima, ali su desetljećima ostali izvan dosega pravde.

Rođen 1956. godine u selu Bogdašići kod Bileće, Aleksić je veći dio života proveo u Sarajevu, gdje je studirao pravo i radio u pošti. Početkom devedesetih godina aktivno se uključuje u formiranje četničkog pokreta u glavnom gradu BiH. Izbijanjem rata preuzima zapovjedništvo nad “Novosarajevskim četničkim odredom”, sa sjedištem na okupiranoj Grbavici, jednom od ključnih točaka terora nad Sarajevom.

Postrojbe pod njegovim zapovjedništvom djelovale su na linijama razgraničenja i u javnosti su ostale upamćene po napadima na civile i sustavnom zastrašivanju stanovništva. Brojna svjedočenja preživjelih i navodi iz različitih izvještaja povezivali su njegove jedinice s teškim kršenjima ratnog prava. Unatoč tome, Aleksić nikada nije pravomoćno procesuiran, što ostaje trajna mrlja na domaćim i međunarodnim pravosudnim institucijama.

Nakon rata povukao se u istočnu Hercegovinu, uglavnom na područje oko Bileće, ali nije se povukao iz ideologije. Ostao je aktivan u četničkim i ravnogorskim krugovima, sudjelujući na skupovima obilježenima povijesnim revizionizmom, radikalizmom i otvorenom glorifikacijom zločina i vlastite ratne uloge.

Smrt Slavka Aleksića ne znači zatvaranje poglavlja. Ona je tek podsjetnik da brojni akteri opsade Sarajeva nikada nisu odgovarali za ono što su činili. Povijest ga ne pamti kao “vojvodu” ni političkog aktivista, već kao zapovjednika paravojne formacije čije je djelovanje ostavilo duboke i trajne rane. Bez sudskog epiloga, ali s jasnim mjestom u kolektivnom sjećanju – na strani onih po kojima se Sarajevo pamti po zlu.