ŠOKANTNO: NOVA TEORIJA IZ SRBIJE O KRVAVOM USKRSU

Revizija povijesti bez granica

Dok Hrvatska dostojanstveno obilježava 35. godišnjicu akcije „Plitvice“ i prisjeća se žrtve Josip Jović, iz dijela srpskog medijskog i pseudopovijesnog prostora ponovno dolaze tvrdnje koje pokušavaju izokrenuti tijek događaja.

Teze koje se plasiraju svode se na apsurd da hrvatskog redarstvenika nisu ubili pobunjeni Srbi, nego – praktički Hrvati sami sebe.

Takve konstrukcije ne predstavljaju povijesnu raspravu, već klasičan pokušaj revizionizma i relativizacije agresije na Hrvatsku.

“Pumperica” i druge konstrukcije

U tekstovima koji dolaze iz krugova bliskih organizacijama poput Veritas, iznose se tvrdnje kako je Jović pogođen metkom iz tzv. „pumperice“, insinuirajući da nije stradao od strane pobunjenih Srba.

No, takve tvrdnje nemaju uporište u relevantnoj historiografiji i službenim izvješćima, ignoriraju kontekst oružanog sukoba i zasjede i služe isključivo za zamagljivanje odgovornosti.

Pokušaj da se tragedija prve hrvatske žrtve pretvori u teoriju zavjere predstavlja vrijeđanje žrtve i zdravog razuma.

Tko je napao koga – činjenice su jasne

Na Plitvicama 1991. pobunjeni Srbi postavili su barikade i blokirali ključnu prometnicu, zauzeli su objekte i podigli zastave tzv. SAO Krajina i napali su hrvatske policijske snage iz zasjede.

Hrvatska policija intervenirala je kako bi uspostavila ustavno-pravni poredak, zaštitila teritorijalni integritet države i deblokirala prometnicu od strateške važnosti.

U tom sukobu poginuo je Josip Jović, a još devet policajaca je ranjeno. To su činjenice koje potvrđuju brojni izvori, svjedočanstva sudionika i službena dokumentacija.

Opasna zamjena teza

Posebno zabrinjava pokušaj da se hrvatske snage prikaže kao „napadače“, a pobunjenike kao žrtve.

Takva retorika već je viđena u interpretacijama operacije Oluja, u narativima o Maslenici i sada ponovno – na Plitvicama.

Radi se o obrascu: negirati agresiju, relativizirati zločin i izjednačiti krivnju. 

Pitanje koje razotkriva apsurd

Ako prihvatimo takve teze, nameće se jedno jednostavno pitanje jesu li se Hrvati 1991. sami napadali, sami blokirali ceste i sami ubijali svoje policajce?

Odgovor je jasan – i povijest ga je već dala.

VIDEO: BITKA ZA VUKOVAR - Damir Plavšić

Istina se ne može izbrisati

Pokušaji prekrajanja povijesti neće promijeniti činjenice. Plitvice su bile početak otvorene agresije na Hrvatsku, trenutak kada je država stala u svoju obranu i mjesto gdje je pala prva žrtva slobode.

Ime Josipa Jovića ostaje trajni simbol te istine.

Istina o Domovinskom ratu nije stvar interpretacije, nego činjenica: pobunjeničke snage, uz potporu Jugoslavenska narodna armija, okupirale su velik dio hrvatskog teritorija, a za sobom ostavile razaranja, protjerivanja i teške zločine. Pokušaji da se danas ta agresija relativizira ili zamijene uloge agresora i žrtve nisu ništa drugo nego nastavak iste propagande drugim sredstvima. Hrvatska je taj rat dobila – ne zato što je to netko dopustio, nego zato što se obranila. A istina, koliko god je neki pokušavali iskriviti, ostaje ista: agresija je postojala, žrtve su stvarne, a odgovornost se ne može izbrisati.

I zato, bez obzira na sve pokušaje relativizacije - Hrvatska zna što se dogodilo – i neće dopustiti da se istina izbriše.