Sopić u velikom intervjuu za Novi list: ‘Stvar je u vjerovanju. A svi vjerujemo da u svibnju Rijeka slavi titulu’

Znate li tko će biti ako ne idući, a ono sigurno jedan od budućih novih izbornika hrvatske nogometne reprezentacije?

– Ne, čemu ovo pitanje, od kud bih ja to znao?! Pa Dalić i dalje radi jako dobar posao?

Vi Sopiću, vi ste sasvim sigurno budući izbornik! Povijest naime jasno govori da su svi uspješni treneri Rijeke postali najvažnijim hrvatskim izbornicima – Ćiro Blažević, prvu godišnjicu njegove smrti obilježit ćemo 8. veljače, i Zlatko Dalić najbolji su primjer za takvu tvrdnju. Oni su bili zapaženi treneri Rijeke, Hrvatskoj su donijeli fantastične uspjehe i medalje, a tu je i Zlatko Kranjčar. Na kraju krajeva, i najuspješniji slovenski izbornik – Matjaž Kek nosi riječki pečat, vjerujemo da će i on to uskoro pokazati.

– Zanimljivo, no koliko god me usmjeravali prema izborništvu, sve ću najprije učiniti da se u svibnju veselimo, da proslavimo još jednu šampionsku titulu Rijeke. Svi u klubu, na svim razinama u to vjerujemo, pustimo u ovom trenutku izborništvo, vratimo se mi prvenstvu i činjenici da nam u nedjelju dolazi Istra, da imamo novi, Della Učka derbi, replicirao je Sopić na činjenicu kako je mjesto na trenerskoj klupi Rijeke polazna stanica za istu reprezentativnu poziciju.

‘Rekao sam, bit ćemo prvi’

Neobičan, neki će reći karizmatičan, u svakom slučaju tribinama jako zanimljiv, pa i drag, trener Rijeke Željko Sopić. Iako se u igračkom i trenerskom smislu donedavno nije isticao, a 26. srpnja će proslaviti pedeseti rođendan, silno je u fokus hrvatske nogometne javnosti došao lanjskog rujna kad je Rijeku preuzeo u, povijesno gledano, rijetko i neobično kritičnom trenutku.

Onda kad ju je naglo napustio njegov dobri poznanik, pa i više od toga, Sergej Jakirović. Ipak, da ispravimo ovaj navod; jako je uočen u trenutku kad je preuzeo polumrtvu Goricu, ugurao ju u debelom podzemlju HNL-a u lift i u rekordno kratkom roku lansirao u gornji dio hrvatske nogometne deseterokatnice.

– Je, bio je to uspjeh, ali ne mene samog nego čitavog tima Gorice uključujući dakako i sve igrače. Kad sam došao malo je toga slutilo na dobro, ali s obzirom da smo pronašli zajedničku vjeru u uspjeh, u opstanak, on se i dogodio. Kad vjerujete ne samo ekipa, nego i tribine pa i šira javnost počinju mijenjati stav. Zajednička vjera u uspjeh prvi je i jako važni element da bi se do uspjeha i stiglo. Slična je priča i sada s Rijekom. Jako je još daleko do kraja prvenstva, no već u pripremi utakmice u Velikoj Gorici, nekim sam poznanicima u Zagrebu istaknuo kako ćemo za nekoliko dana biti prvi. Nije im to bilo nikako jasno jer Rijeka je za Hajdukom zaostajala šest bodova. K tome bila je među njima riječ i o osobi kojoj je Hajduk drag, a ja sam samo ponovio – jednostavno je: pobijedit ćemo u Gorici i Splitu i izbiti na prvo mjesto. Tako je i bilo, pojašnjava nam Sopić jednostavnost nogometa i života promatrane njegovim karakterom.

Samouvjeren i direktan

Samouvjeren, iskren i direktan. Za razliku od većine trenera koji rijetko izlaze iz strogo profesionalnog vokabulara i u odnosu s novinarima uglavnom voze “pod ručnom”, Sopić u skoro u svakoj svojoj rečenici nudi dobar – naslov.

Upravo stoga jako je zanimljiv i navijačima koji ga često pozivaju u svoje neposredno okruženje, u svoja mjesta i kvartove.

– A zašto ne? Ako te ljudi žele vidjeti, ako žele s tobom porazgovarati, zbog čega im uskratit tu želju, to zadovoljstvo. Pa i sam sam kao igrač, ali i kao osoba odrastao u jednoj takvoj sredini, Rudeš i okolni kvartovi su mjesta u kojima nema laži, ili jesi ili nisi. Odrastaš s najrazličitijim ljudima, cijeniš ih pa im koliko god možeš i udovoljavaš. Kako da odbijem pozive Dade Armade? On zove dok ne popustiš, pa sam tako otišao i u Marčelje. Bilo je drago nakon toga i meni, vjerujem i ljudima koji su me tamo dočekali.

Oduševljen Fućkom

Vidimo da imate i posebno mišljenje i o Grobniku te Grobničanima, često ih ističete u svojim izjavama.

– Da, za to je “krivac” Kristian Fućak koji mi je dok sam ga trenirao u Gorici mnogo govorio o svom Grobniku. Sjajan igrač i iznad svega čovjek. Mnogo mi je pričao o grobničkom karakteru. I bio je potpuno u pravu, sad sam se i osobno u to uvjerio, znam da s tog područja dolazi jako mnogo odanih i temperamentnih navijača tako da bih jako volio imati jednog Grobničana u ekipi, pojašnjava nam Sopić.

Pa što čekate, ionako ste u svakom smislu oduševljeni Fućkom!

– Ozlijeđen je, čim se oporavi dolazi u Rijeku, vjerujem da će to biti ovog ljeta, siguran je u dolazak jako zanimljive akvizicije Sopić.

U Splitu je sve bilo spremno na slavlje

Ipak, koliko god volio isticati okretanje budućnosti i novim utakmicama, iz misli mu ne izlazi pet dana siječnja koji bi sudbonosno mogli utjecati na konačni redoslijed ovogodišnjeg HNS-a. Dva druga poluvremena koja su “infarktno” djelovala na velik broj navijača Rijeke. Srećom na kraju ne s infarktima nego s provalama radosti i sreće.

– U Gorici se igralo jer su to oni željeli, a mi pristali. Uvjeti su bili istinski nemogući za igru, pojasnio sam već kako sam Pašalića i Ivanovića vadio jer na takvom terenu oni nisu do kraja iskoristivi, ne da bih ih sačuvao. Mislili su u Gorici da su ti uvjeti, taj led a ne travnjak, njihova prednost, na kraju smo im zabili u zadnjim minutama. U Splitu je na više razina bilo sve spremno za njihovo slavlje i veliki bodovni bijeg. Nisu jedino računali da im se s druge strane nalazi jako motivirana, samouvjerena i igrački jako dobra Rijeka, zadovoljan je Sopić.

Uvođenje Obregona

Da, ali koliko god da vas je nakon svega ugodno slušati, vjerujte nikom od navijača nije djelovalo “normalno” da na poluvremenu u Splitu uvodite Obregona koji je, prema navijački kriterijima “potrošio sve kredite”. Fantastično je vama i svima nama vratio to povjerenje tako da možemo konstatirati kako ste ga konačno vratili. Očigledno, jako ste dobar i na planu psihološke pripreme igrača.

– Ništa se ne događa preko noći. Ja sam igračima uvijek na raspolaganju za razgovor. Jedina su obaveza maksimalna otvorenost i iskrenost.

Tako je bilo i s Obregonom. Dugi su i česti bili naši razgovori. Očigledno, prema pokazanom u Gorici i Splitu, bili su učinkoviti, pojašnjava nam Sopić.

Pojačanja

A stižu i pojačanja. Tu je Marić, glasno se razgovara i o Rogu, očigledno se slaže nešto veliko?

– Rekao sam vam već kako svi vjerujemo u mogućnost osvajanja naslova. Ne zanosimo se, ne zamaramo s nebitnim. Gradimo maksimalno dobru atmosferu, zajedništvom do cilja i to isključivo apsolutnim zalaganjem na terenu. To je jedini put. Sve ostalo su priče, najčešće prazne. Kad pak govorimo o materijalnom momentu, jako je teško u Hrvatskoj voditi profesionalni klub. U tome je naš predsjednik Damir Mišković silno uspješan, prvi smo, a funkcioniramo jedino po principu održive ekonomije. Ona znači prodaj uvijek skuplje nego što si kupio. A baš taj element kupovanja je umjetnost za sebe. Da, prijelazni rokovi u mnogim ligama snage slične HNL-u traju još nekih dva tjedna i moguće je da je još toga, koliko god su zimski prelazni rokovi skromniji, otvoreno. Mi igramo i vjerujemo, to je najvažnije, i svakako da bi nam bilo jako drago da u nedjelju vidimo oko sebe i pune tribine, zaključio je Sopić vrlo temperamentni razgovor koji je skoro nemoguće “držati pod kontrolom”.

Razgovor krene jasnom maticom, a onda se grana u bezbroj rukavaca. Ali to je – Sopić. Trener mogućeg budućeg prvaka, baš kao i mogući hrvatski izbornik. Stvar je u vjerovanju, kako i sam kaže. Jer ako ne vjeruješ – neće ti se ni dogoditi.

A oni koji vjeruju, znaju adresu. Rujevica, 15 sati, sunčani dan s jednako toliko stupnjeva celzijusovih i uvijek dinamični, zanimljivi, neizvjesni Derby della Učka.

SLAVLJE NA “BENZINSKOJ”

Nakon Splita stali smo na prvoj benzinskoj pumpi. Morao sam dakako ispuniti obećanje. Pratila nas je interventna policija, a s obzirom da je to bilo nedugo nakon Splita bilo je i navijača Hajduka. Sve je prošlo u najboljem redu, sasvim mirno, bez provokacija i za nas u slavljeničkoj atmosferi, dodao je Sopić.