Sramna presuda za sramne „pjevače“!

Osuđen je još jedan hrvatski domoljubni novinar -Marko Jurič!

Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sutkinja Mirjana Horvat osudila ga je nepravomoćno na deset mjeseci uvjetnog zatvora i na rok kušnje od dvije godine, jer je, kako je naglasila, „poticao mržnju prema  pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve“!?

Nakon ove presude, novinar je suznim očima sutkinji uz ostalo dobacio : „Nije vas sramota zbog ovakve presude, gospođo sutkinjo?“, a ona mu je odgovorila: „Gotovi smo, možete ići. Ne činite neko novo kazneno djelo“!

A u svom prilogu na Televiziji Z1, Jurič je svojedobno komentirao, ako se dobro sjećamo, srpske popove, predvođene  metropolitom Porfirijem, koji su pjevali četničku pjesmu u kojoj se kaže: “Što se ono na Dinari sjaji/ Đujićeva kokarda na glavi/ Sa Dinare svanut će sloboda/Donijet će je Momčilo vojvoda…“.

To je navodno vidio i čuo Srbin nad Srbima Milorad Pupovac i zbog “govora mržnje“ podnio kaznenu prijavu, (gdje baš on?), koja je nakon gotovo šest godina nepravomoćno okončana.

Badava je optuženi imao čak tri odvjetnika. Ne bi mu pomoglo ni deset!

„Širio je mržnju“ i zbog toga je osuđen!

Međutim, kad su predstavnici četiri Udruge proistekle iz Domovinskoga rata podnijele kaznenu prijavu protiv notornog pisca notornih srpskih Novosti (koje financira RH!) Borisa Đežulovića za ogavni članak „Jebo vas Vukovar“, u kojem kleveće i vrijeđa, na najgori mogući način žrtve Vukovara, hrvatske branitelje i stradalnike hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a u kojem uz ostalo naglašava: „Jebo vas Vukovar. Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni“, itd i tako redom, Državno odvjetništvo nam je odgovorilo da nema osnove sumnjati da je Boris Dežulović „počinio predmetno kazneno djelo“ te da smatra da „nisu ni utvrđena niti obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira“!?

U svom obrazloženju, Državno odvjetništvo se pozvalo na neke  odluke Europskog suda za ljudska prava, gdje je poglavito naglasilo primjenu članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima navodeći  da je navedeni članak primjenjiv  ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono  prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i  na one koji vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju…“. Itd. i tako redom.  

Kaznenu prijavu nam je sastavio ugledni odvjetnik Srećko Ilić, ali – nije prošlo, jer se očito o žrtvama Vukovara može i smije pljuvati, a o srpskim popovima koji pjevaju o četničkom vojvodi i uzdižu srpske koljače – ne smije.

Međutim, kad je odbačena kaznena prijava protiv Dežulovića dogodilo se – „čudo nad čudima“! Naime, malo su nas koji tzv. desni  jasno i otvoreno podržali. Uglavnom su šutjeli, (svaka čast iznimkama, jer bilo je i takvih koji su poput generala Tolja, Andrije Hebranga i nekih drugih odmah stali na našu stranu), dok su osobito oni koji na lokalnim televizijama vode „domoljubne“ emisije (i oni koji često u njima gostuju)  odbačenu kaznenu prijavu manje-više marginalizirali, i time dali vjetar u leđa da se nastavi s progonom hrvatskih branitelja.

Inače, pojedini predstavnici tzv. Hrvatskog društva novinara obično su se odmah javljali  kad je nekom „njihovom“ tobože povrijeđeno pravo na „istinu“, ali sada i oni šute, kao – to se njih ne tiče!

Slučaj Jurič je još jednom pokazao da je tzv. desna opcija u hrvatskoj politici dobrano razjedinjena, da mahom tamo svatko gleda svoja posla i kako bi rekao neki dežulović - „Jebe im se za druge!“.