Srbi nakon horora u Borovu Selu nisu imali mira: Ne znate što su učinili nakon dva mjeseca
Nakon što su u pizzeriji ZIP bestijalno ubijena dva hrvatska branitelja koji su se tako u povijest upisali kao prve žrtve Vukovara, Damir Ivanović i Franjo Katić sahranjeni su 4. srpnja 1991. godine na gradskom groblju Dubrava, piše Dnevno.hr.
Pripadnici njihove postrojbe ispalili su počasni plotun, no žalovanje nije moglo potrajati. Naime, odmah nakon pokopa stigla im je dojava o napadu na Borovo Naselje koje dolazi iz Borova Sela, pa su se odmah morali pridružiti borbenoj akciji za koju većina Hrvata uopće ne zna.
Kako bi ispravili tu nepravdu, donosimo priču o prvoj i iznimno značajnoj pobjedi vukovarskih branitelja koja se dogodila na današnji dan, 4. srpnja 1991. godine. Toga dana, u žestokom okršaju odbijene su snage srpskih pobunjenika iz Borova Sela koji su potpomognuti paravojnim srpskim jedinicama i četnicima pokrenuli napad prema Borovu naselju.
Sudionici opisali napad na “Trokatnicu”
Povjesničaru Borni Mariniću, sudionici događaja Tomislav Orešković i Ivan Dujmović, ispričali su što se tada dogodilo. “Bio je to njihov najveći napad do tada. Imali su i prije nekakvih pokušaja, dođu do naselja, ispale granatu, minu i povuku se… Njihov najjači udar bio je usmjeren na položaj ‘Trokatnica’ u današnjoj Petrinjskoj ulici. Veći dio posla oko odbijanja napada odradili su ‘Zrinski’ i ‘Tigrovi’, koji su im nanijeli velike gubitke. Oni su sasvim sigurno imali puno ranjenih i poginulih, a mi smo imali nekoliko ranjenika, mislim da su to bili Marijan Mlinarić i Vlado Budimir. Da su oni uspjeli u svome naumu, svakako bi nam bilo puno teže braniti Borovo naselje u narednim mjesecima”, ispričao je Tomislav Orešković, pripadnik Žutih mrava za HKM.
Ivan Dujmović, pripadnik 4. bojne 3. brigade ZNG-e na sprovodu Katića i Ivanovića bio je u počasnom vodu: “Kad smo ispalili plotun, dobili smo zapovijed – trčećim korakom u autobus. U autobusu nam je zapovjednik rekao da ne idemo na Opatovac, nego u Borovo naselje gdje je u tijeku napad četnika iz Borova Sela. Zauzeli smo položaj kod famozne ‘Trokatnice’, a kad smo napad odbili, krenuli smo u čišćenje Borova naselja. Da su nas prošli i probili u tim počecima, tijek bitke za Vukovar, zasigurno bi bio drugačiji”.
U ovom okršaju hrvatske snage nisu imale poginulih, dok je druga strana, prema službenim podacima imala trojicu stradalih. Ova bitka smatra se jednom od psihološki vrlo važnih jer su vukovarski dragovoljci već tada pokazali da svoj grad neće tako lako predati u neprijateljske ruke.
