Reprezentativna budućnost Hrvatske je bogatija za dva nova značajna potencijala

Zlatko Dalić pozvao je u A selekciju Josipa Stanišića i (naknadno) Luku Sučića. Izbornik je, štoviše, 21-godišnjem braniču Stanišiću, koji od ljetos igra za prvu momčad minhenskog Bayerna, pružio priliku da poveže dva nastupa u tri dana. Odigrao je u Larnaci 90 minuta protiv Ciprana, dok je u osječkom srazu sa Slovačkom igrao do 67. minute. Luka Sučić 19-godišnji je vezist, kojeg je pozvao izbornik nakon suspenzije Kovačića zbog kartona za dvoboj sa Slovacima. Dalić mu je u Gradskom vrtu pružio šansu posljednjih pet minuta. Kakvi su dojmovi o dva novaka među Vatrenima, čija je specifičnost i to da su, nakon duže vremena reafirmirali vrijednost nogometne dijaspore za Hrvatsku?

Stabilan dio rostera

Prije svega treba reći da je prilično logična odluka da se obojicu uključi u hrvatski reprezentativni program. Kako Stanišić, tako i Sučić, mladi igrači koji su u krugu velikih klubova lidera u svojim zemljama. Prvi u rodnom Münchenu nastupa za Bayern, drugi, rođen u Linzu, igra za u Austriji dominantni Red Bull Salzburg. Dok je potonji prošao sve uzrasne kategorije HNS-a, Josip Stanišić nema tih iskustava, ali je bio članom U-19 Njemačke prije nepune tri godine (2 nastupa).

Sukladno dobi i aktualnim referencama, izvjesno je da bi, prije ili poslije, mogli doći u konkurenciju za tamošnje selekcije, pa je struka dobro procijenila da ih treba, ako su voljni, čim prije “registrirati” za Hrvatsku. S te strane njihovi nastupi u listopadu su taj zalog i uvjereni smo da će u perspektivi oba igrača biti stabilan dio rostera Vatrenih. Ono što je također izvjesno, a vidimo to po već i po statistikama, rano debitiranje u Hrvatskoj nije baš često donijelo puno sreće tim igračima.

Luka Sučić je na četvrtom mjestu najmlađih hrvatskih debitanata (19 godina i 1 mjesec), a ispred njega su Alen Halilović, Luka Ivanušec, Josip Radošević, Tin Jedvaj, Mateo Kovačić i Šime Vrsaljko, a iza njega Ćorić, Rog, Bartulović, Pjaca i drugi. Josip Stanišić je stariji, gledajući samo službene natjecateljske utakmice, on je 26. najmlađi debitant s 21,6 godina. Kako je on odigrao u ovom turnusu više od jedne i pol utakmice i sukladno toj dobi, možemo ga malo više analizirati nego Sučića...

Stanišićeva prva faza seniorske karijere ukazuje da je imao teži put afirmacije, jer se probijao kroz treću ligu u dresu druge momčadi Bayerna. Od 2019. godine skupio je 42 nastupa, da bi od ljeta 2021. bio priključen prvoj momčadi. Stanišić na putu tog iskoraka nije imao baš puno pomoći Fortune. Sa 17 godina imao je prijelom kosti u skočnom zglobu zbog čega je pauzirao pet mjeseci. U siječnju prošle godine ozlijedio je koljeno i bio je out 4 mjeseca, dijelom u vrijeme lockdowna. Uz još neke manje ozljede i operaciju preponskog dijela, koji su opet značile tjedne pauze, jasno je da je Stanišić imao prepreka da se uzdigne do razine Bayerna. Utoliko ga i više treba respektirati. U minhenskom divu sasvim sigurno nisu Stanišića uvrstili u roster “iz ničega”, nego su u njemu vidjeli nešto što upućuje na potencijal u kojeg vrijedi ulagati…

Nedostaje rutine

Na Cipru i u Osijeku Stanišić je odigrao prosječne partije. Bio je nešto bolji u Larnaci, što je logično u omjeru težine suparnika, iako ga je tamo vidljivo držala trema. Protiv Slovaka mu je već bilo kompliciranije, kako zbog debija u domaćem ambijentu tako i zbog jačine suparnika. Dodamo li tome negativnu dinamiku rezultata za Hrvatsku, vjerojatno i određeni umor mladog igrača, razumljivo je da Stanišić nije impresionirao. Kako je član velikog Bayerna šira je javnost vjerojatno očekivala odmah vidljivost igre te klupske razine, ali objektivno to se nije moglo dogoditi iz više razloga.

Prvo zato što je Stanišić dio Bayernove “razrađene” momčadi, gdje ima precizne zadaće i odrađivanje posla u obrambenom redu. Za tzv. veće stvari zaduženi su iskusniji i etabliraniji igrači. Nadalje, on je do sada odigrao tek 9 utakmica i naravno da mu nedostaje rutine. Dok se ona u bavarskom klubu kompenzira top kvalitetom momčadi i svakodnevno teše njegov potencijal, u reprezentaciji za to nije bilo vremena niti mogućnosti. U njoj se, po logici, očekuju gotovi igrači koji odmah donose vrijednost. Treća stvar je da je u pitanju obrambeni igrač i njima se uvijek teže odmah nametnuti i etablirati potencijale. Četvrta stvar, koja može biti i prva, igranje za reprezentaciju Hrvatske je vrlo veliki izazov i zahtjevna zadaća, jer je ona postojana europska (i svjetska) vrijednost. Što znači da su kriteriji temeljeni i na igračima koji su, kao recimo Vrsaljko, igrali u velikim klubovima. K tome hrvatska je nogometna javnost poslovično vrlo stroga i zahtjevna…

Stanišić je za sada nagovijestio potencijale i sa stjecanjem iskustva svakako će napredovati. Prema dosad prikazanom, iako su to premali uzorci (utakmica i pol), vidljivo je da prostora za napredak ima pogotovo u defenzivnom pozicioniranju, tajmingu duela i, uvjetno rečeno, ofenzivnom doprinosu. Kažemo uvjetno jer ne znamo što od njega traže u Bayernu, te zato što nam se čini da Stanišić nije igrač prodornosti već više klasični branič. S obzirom na visinu (187 cm) i stas čak više djeluje za stopersku poziciju. Kako god dobrodošao je kadar za Hrvatsku poglavito u kontekstu bliže perspektive i novog vatrenog bloka koji se stvara.

Doprinosi ofenzivi

Za aktualnost dojam je da će Zlatko Dalić trebati bočnog igrača koji će davati doprinose ofenzivnom dijelu. Preciznije rečeno trebao bi Šimu Vrsaljka iz ruske ere. Do daljnjeg tu je i Josip Juranović, koji je solidno napredovao u hijerarhiji Vatrenih, a što se očituje i u važnom mu transferu iz Poljske u Celtic. Ostaje nam dilema što se događa s kandidaturom Filipa Uremovića, koji je bljesnuo prošle jeseni u Ligi nacija, ali od 14. studenog 2020. godine i dvoboja sa Šveđanima, nije zaigrao ni minute. Zbog ozljede nije išao na Euro, a nakon njega je pet utakmica ove jeseni prosijedio na klupi. Uremović je opcija za desnog beka i stopera, ali pored svih odsustava na tim pozicijama, nije dobio ni minutu…