Stanivuković se čudi kontroli, a godinama prelazi političke granice

Provokacije bez granica: Stanivuković i politika koja ne zna stati

Postoje političari koji uče iz povijesti, i postoje oni koji je svjesno zloupotrebljavaju. Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković već je odavno pokazao kojoj skupini pripada. Njegovo zadržavanje i temeljita policijska kontrola na ulasku u Republiku Hrvatsku, na graničnom prijelazu Gradiška,  nisu nikakav „incident“, već logična posljedica politike koja se godinama gradi na provokacijama, relativizaciji agresije i svjesnom vrijeđanju države domaćina.

Tko god u Hrvatskoj veliča Republiku Srpsku Krajinu, ne može se pozivati na nesporazum ili neznanje. Riječ je o političkom izboru. Stanivuković je u Gračacu svjesno posegnuo za narativom koji je za Hrvatsku simbol razaranja, progona i okupacije, a ne „kulturne memorije“. Govoriti o dijelovima Hrvatske kao „našima“ nije sloboda govora – to je otvoreno negiranje ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Zato je krajnje licemjerno kada se ovakvi istupi pokušavaju prikriti frazama o pomirenju ili kulturnom dijalogu. Pomirenje ne počinje negiranjem činjenica, a dijalog ne započinje provokacijom. Stanivukovićeva politika funkcionira po jednostavnom obrascu: zapali retoričku vatru, pa se povuci i glumi žrtvu reakcije koju si sam izazvao.

Posebno je problematično to što se takav narativ ne prodaje samo domaćoj publici u Banjoj Luci, već se namjerno izvozi preko granice. Time Stanivuković ne šteti samo odnosima dviju država, nego i srpskoj zajednici u Hrvatskoj, koja godinama pokušava graditi normalan suživot i izaći iz sjene ratne prošlosti. Na to je s pravom upozorio i načelnik općine Gračac Goran Đekić, poručivši da ovakvi politički performansi ne donose ništa osim novih podjela.

Reakcija saborskog zastupnika Miro Bulj, koji je pozvao na zabranu Stanivukovićeva ulaska u Hrvatsku, možda zvuči radikalno, ali proizlazi iz jednostavne činjenice: suverena država ima pravo štititi svoj ustavni poredak i dostojanstvo. Hrvatska nije dužna tolerirati političare koji njezinu teritorijalnu cjelovitost koriste kao pozornicu za jeftine političke bodove.

Zadržavanje na granici zato nije „provokacija Hrvatske“, nego upozorenje. Upozorenje da granice nisu samo crte na karti, nego i granice političke odgovornosti. Dokle god Draško Stanivuković bude prelazio ove druge, svaka kontrola, svako zadržavanje i svaki oprez bit će ne samo opravdani – nego nužni.