STATIČARI NA BANIJI ‘Ljudi nas vuku i vode do svojih kuća. Mnogi se boje, teško im je objasniti da su sigurne‘

• Nije mi ovo bio prvi jaki potres u životu, preživjeli smo onaj 1969. u Banjoj Luci. Tada nam je propao dimnjak kroz strop, pa smo obnavljali kuću, i sad ćemo opet ako treba, nije problem dok smo živi. Prošao sam dva potresa i dva rata... - počinje razgovor 82-godišnji Slavko Tomić dok u društvu statičara pregledavamo njegovu kuću u Petrinji u kojoj posljednjih 18 godina živi sa suprugom.

Pucanje na spojevima

Obiteljska kuća, moglo bi se reći, dobro je prošla, vidljiva su određena oštećenja na dimnjaku i takozvanim spojevima građevina, ali nije stradao njezin konstruktivni dio. Inženjer građevine Kristijan Erić objašnjava mi da se radi o takozvanoj gradnji u segmentu, odnosno gradnji karakterističnoj za manja mjesta gdje su kroz vrijeme bile česte nadogradnje manjih objekata uz glavni.

Uvijek na spojevima tih građevina dođe do 'pucanja', ali u ovom slučaju ne radi se o značajnijim oštećenjima - govori Erić, jedan od trojice "slastičara" ili statističara, kako ih ovih dana nerijetko oslovljavaju mještani Sisačko-moslavačke županije, s kojima smo jučer obišli nekoliko obiteljskih kuća u Petrinji. Radilo se o obiteljskim kućama koje su u potresima zapravo prošle s manjim oštećenjima, odnosno kojima nisu stradali konstruktivni elementi. Iako je Petrinja zaista jako stradala, ipak ima dijelova, a i brojnih kuća koje su zaista pa skoro "neokrznute" izašle iz te katastrofe.

- Užasno je teško reći zašto je i kako koja kuća prošla. Naravno da su se armiranobetonski horizontalni i vertikalni serklaži pokazali kao najbolje rješenje, ali ima i drugih primjera kvalitetne gradnje. Nekad izvana kuća može izgledati kao da je sve na mjestu, ali kad uđete, postane vam jasno da to i nije baš tako. Međutim, bilo je i primjera u kojima su dvije kuće, jedna pokraj druge, pa je desna srušena do temelja, a lijeva skoro pa netaknuta. To najbolje oslikava kvalitetno projektiranje i izvođenje radova odnosno poštivanje propisa struke - opisuje stanje na terenu inženjer građevine Josip Hodak koji sudjeluje u pregledima građevina još od potresa koji je u ožujku pogodio Zagreb.

Dnevno uspiju, kaže, pregledati 15-ak građevina, jer za svaku im treba 20-ak minuta do pola sata, ovisno o stupnju oštećenja, a i ljudskom faktoru prilikom pregleda.

- Ljudima treba još jednom objasniti da mi sada radimo takozvane brze preglede, odnosno da analiziramo samo je li njihova građevina sigurna za život ili nije. Tek kasnije će se raditi neke ozbiljnije procjene stanja, a i same štete - ističe Hodak dok ga gotovo za rukav jakne lovi gospođa Mira Sremić.

Vuku nas za rukav

- Dođite vidjeti moju kućicu - zapomaže. Inženjer Hodak pita je li prijavila štetu, odgovara da ne zna, međutim on je ne nalazi u sustavu prijava.

- I tako ponekad u nekom selu imamo prijavljeno pet kuća, ali kad dođemo, ljudi nas doslovno vuku i vode do svojih kuća da im kažemo u kakvom su stanju, pa onda s pet dođemo na 50 prijava - objašnjava Hodak i dodaje da ima i onih koji ne žele napustiti svoje domove iako

su dobili crvene naljepnice i građevine su im označene kao nesigurne za život, dok ima i onih čiji su domovi dobili, pak, zelenu naljepnicu te su posve sigurni, ali oni i dalje spavaju u kamp-kućicama.

- Strah je velik problem i teško je tim ljudima objasniti da su njihovi objekti sigurni, neki se i rasplaču - govori Hodak. Pola sata kasnije svjedočimo upravo takvom prizoru. Starica koja teško hoda, ali vrlo dobro poznaje stanje svoje kuće te lucidno objašnjava da su u temelje "sasuli" 160 vreća cementa te da je na kući napravljena priprema za podizanje kata, odnosno da kuća ima takozvani kruti strop, nekoliko minuta kasnije doslovno se rasplakala razgovarajući s inženjerom Erićem koji ju je strpljivo utješio rekavši joj da će njezina kuća dobiti zelenu naljepnicu te da se ne mora brinuti.

- A kokice? Rekla mi je kćerka da ne idem pod strehu? - pita ih ona (nije željela da s njezinim osobnim podacima izlazimo u medije). Inženjer građevine Saša Đipalo zaključuje da je streha u prilično lošem stanju, jer se zapravo cijela drži na gredama koje bi se urušile da su se pomakle za još dva centimetra.

- To bi trebalo srušiti, jer ako opet zatrese... - kaže Đipalo. Bakica se buni:

- Ne treba to rušiti, ne treba...

1300 stručnjaka

Nerijetko se, govore inženjeri građevine, susreću upravo s tim da ljudi ili umanjuju ili, pak, uveličavaju problem, a također ističu da ima i puno problema zbog neodržavanja samih objekata. Vlaga po zidovima, iznutra zaudara, paučina na sve strane... Prizor je koji smo jučer vidjeli unutar nekoliko objekata.

- Moram to prefarbati, urediti... - pravdaju se ljudi i traže odgovore je li boravak u njihovim kućama siguran.

Na terenu u pregledima sudjeluje i više od 1300 stručnjaka koji su se prijavili, a dolaze, kažu nam, iz svih dijelova Hrvatske, i to rade isključivo kako bi ljudima pomogli svojim stručnim znanjem. U Sisačko-moslavačkoj županiji je nakon potresa do jučer poslijepodne bilo prijavljeno 44.749 objekata, a pregledano je njih 18.943 Zbogvanjskih utjecaja neuporabljiv je 221 objekt, a zbog oštećenja 2349 objekata. Oznaku "Privremeno neuporabljivo - potreban detaljan pregled" dosad je dobilo 1974 objekta. Oznaku "Privremeno neuporabljivo - potrebne mjere hitne intervencije" dosad je dobilo 2333 objekta. "Uporabljiv - bez oštećenja" je 501 objekt, a oznaku "Uporabljivo bez ograničenja" ima 4377 objekata. Oznaku "Uporabljivo s preporukom o postupanju" dosad je dobilo 7188 objekata, navodi se na stranicama Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.