Stipetić je prema Bulatu postupio časno, ali možda nije znao za gnjusnu Čedinu zapovijed
Ličko selo Saborsko na udaru JNA i srpskih militanata iz Plaškog našlo se već u proljeće 1991. godine, da bi pravom metom postalo u kolovozu 1991. godine. no opći napad sa nezamislivim posljedicama dogodio se na današnji dan, 12. studenog 1991.
Mjesto je napadnuto sa devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija koje su najprije probile obrambene crte sela, a potom pobili stanovnike koji nisu uspjeli sa braniteljima i ostalim mještanima napustiti mjesto.
Od 50-tak žrtava iz Saborskog, smatra se da ih je čak 38 ubijeno na današnji dan, pa je tako Saborsko uz Vukovar i Škabrnju, mjesto na kojem je ubijen najveći broj civila. Nekolicina preživjelih bježala je prema Bihaću ostavljajući za sobom mrtve sumještane, sravnjeno selo, srušenu crkvu i razrovano groblje.
Nemilosrdan napad na Saborsko
Među žrtvama u Saborskom najstariji je Mate Matovina koji je ubijen u 96. godini života, dok je najmlađa žrtva Slavica Matovina (32) živa zapaljena. U obrani je poginulo i 26 branitelja, a osam osoba smatra se nestalima.
Prethodno, napadi iz minobacača su počeli 5. kolovoza 1991. godine u ranim jutarnjim satima iz pravca Ličke Jesenice. Branitelji Saborskog su više od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Manje grupice branitelja, a mahom je bila riječ o mladićima starosne dobi od 20 godina, prolazile su kroz okupirani teritorij do Ogulina po streljivo i pomoć te se vraćale u Saborsko.
Pred općim napadom topništva, zrakoplovstva, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga koje se sručilo na mjesto, branitelji su unatoč izuzetnoj hrabrosti i ustrajnosti bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s ostalim stanovništvom. Po ulasku u mjesto, pripadnici agresorske vojske su išli od kuće do kuće i različitom vrstom oružja ubijali preostale žitelje koje su bacali u zajedničku grobnicu u blizini župne kuće, a brojne su žive zapalili. Većinom su to bili stariji ljudi koji nisu željeli ili nisu mogli napustiti svoje domove.
Bulat bez milosti: “Strijeljat ćemo sve koji pomognu mještanima”
Napad je bio planiran za 8. studenog., zatim je pomaknut na 10. studenog., no zbog magle i nemogućnosti sudjelovanja zrakoplovstvada izvršen je 12. studenog. Zapovijed za napad na Saborsko napisana je 7. studenog 1991., a potpisao ju je zapovjednik izdvojenog zapovjednog mjesta 13. korpusa JNA na Plitvicama, pukovnik Slobodan Đorđević, koji ju je poslao Komandi TG-2 na slunjskom poligonu.
U podužoj školski pisanoj zapovijedi, nema ni riječi o Ženevskim konvencijama, postupanju s ratnim zarobljenicima, vojnim i civilnim ranjenicima, kao niti u Naredbi komandirima četa I. bataljuna Plaščanske brigade za napad od 10. studenog 1991. Dapače, zapovjednik operacije osvajanja Saborskog, puk. Čedo Bulat, neposredno pred napad upozorio je vojnike i oficire JNA i TO riječima “neka se čuva svaki onaj koji pomogne mještanima Saborskog, bilo u njihovom skrivanju ili drugom obliku pomaganja, jer će tom prilikom biti strijeljan”. Zapovijed da se “u Saborskom zapale sve kuće i bajte da se mještani i njihova vojska nemaju kamo vratiti”, sačuvana je samo u ratnom dnevniku pripadnika srpskih postrojbi iz Plaškog.
Izvor:dnevnik.hr/Foto: MORH
