ŠTO SE KUHA U NATO SAVEZU? ‘Problemi s Kinom i Rusijom su suštinski američki vanjskopolitički problemi!’ Uoči samita i Milanović iznenadio sve

Ovogodišnji skup NATO ima romantičan, gotovo filmski štih. Družina starih marinaca je na važnom zadatku na vrijeme razotkrila i neutralizirala izdajničkog šefa koji je čitavo vrijeme radio za Ruse. Opuštajući se u svojoj omiljenoj birtiji, družina uz cigare i slabo alkoholno pivo u 0,33 bočicama razmišlja o budućnosti. Trebao je to biti zadnji zadatak, ali eto… Nove opasnosti, novo zlo. Neki se nećkaju – možda sve to nije vrijedno rizika s obzirom na godine? Možda treba pustiti prirodi da radi svoj posao? U to se iz sjene teatralno pojavljuje vatrom, burom i suncem isklesano lice srebrne kose. To je njihov stari zapovjednik, Joe. Valja se boriti za ono u što vjeruješ, kaže Joe uvjerljivo. Samo jako, nema predaje – Joe tako prodorno usko škilji u družinu da bi se uplašio i Clint Eastwood. Zavirite u svoje srce – znate da govorim istinu. Družina se smiješi. Joe ima 162 godine ali izgleda kao da ima svega 101. Zadatak je težak a globalno zlo prepredeno. Ali, uz vodstvo i mudrost Joea, ne može nam nitko ništa.

NATO PROLAZI KROZ TRANSFORMACIJE

NATO i dalje prolazi kroz transformacijske faze i traži svoj smisao. Od saveza čiji je glavni cilj bio integracija Federalne Republike Njemačke u zapadnu političku sferu, smanjenje napetosti u odnosima Njemačke i Francuske te stabiliziranje strateškog položaja Velike Britanije, NATO se pretvorio u vojni blok koji je trebao štititi Europu od potencijalne sovjetske prijetnje, a nakon svršetka Hladnoga rata – promotora američke vizije svjetskog poretka. Zatim u borca sa globalnim terorizmom. Sada se savez pokušava okušati u ulozi čuvara digitalne sigurnosti, lidera u kvantnim tehnologijama, borca sa klimatskim promjenama i pandemijama.

No, činjenica je da je NATO dobro odradio isključivo svoj primarni zadatak pasivne aktivnosti i na tome mu svaka čast i hvala. Da parafraziram Anatola Lievena iz Quincy Instituta za odgovorno državništvo, NATO je najbolje funkcionirao kada je izbjegavao ispunjavati svoju funkciju. Jer svi ostali poduhvati nisu prošli baš najbolje. Sporovi oko smisla saveza odmah nakon 2. svjetskog rata i želje Velike Britanije da koristi NATO kao alat za svoje globalne vanjskopolitičke ciljeve su doveli su do indirektne veze između NATO-a i Korejskog rata; Amerika je bila angažirana daleko od Europe pa je savez nabrzaka primio Grčku i Tursku – problemi ovog poteza osjećaju se i danas. U dugom ratu protiv međunarodnog terorizma NATO je služio tek kao podrška. U konačnici su Amerikanci sami likvidirali vođe krupnih terorističkih organizacija. U Libiji je NATO-u trebalo 7 dugih mjeseci da pobjedi slabo naoružanu libijsku vojsku a u Afganistanu se gotovo ništa nije promijenilo.

MARKETINŠKI PRISTUP

Suvremeni svijet je takav: multitasking i česte smjene karijernih poziva, edukacije, cjeloživotno obrazovanje. Ne smije se tapkati na mjestu, stoga su spomenute smjene strateških ciljeva, orijentacije i pogleda na svijet poželjne. Mislim da samo fali da NATO otvori svoju banku, osiguravajuće društvo, pilates-klubove ili agenciju za nekretnine. Jer na dnevnom redu je i tema „povećanja zajedničkih investicija“ u Savez.
Američki predsjednik je smirio saveznike: Amerika je uz Europu a NATO je i dalje okosnica transatlantskog savezništva. Odahnulo je i 4000 tisuće stalno zaposlenih u NATO stožeru; od kada je nestalo SSSR-a, njihov se miran život pretvorio u konstantnu borbu za što kreativnije prikazivanje opasnosti koje vrebaju na Istoku. No, Bidenov pristup NATO-u se razlikuje samo u marketinškom dijelu. Umjesto Trumpove „u glavu“: „Vaša zaštita košta“, Biden nježno podrazumijeva: „Sloboda, demokracija, ideali, miran san vas i vašeg djeteta, budućnost vaših unuka. Zar je umjesno uopće govoriti o novcima?“

No kako god ironizirali, najozbiljnije je pitanje kako NATO planira inkorporirati apsolutno sve postojeće probleme svijeta u svoje zadaće i ciljeve? I čemu?
Problemi s Kinom i Rusijom su suštinski američki vanjskopolitički problemi. Jaka Europa kao „srednja sila“ jednostavno je i dalje lijepo upakirana iluzija – u Bidenovoj viziji nema mjesta neposluhu ili samostalnom mišljenju.

Bilo kakvo širenje zadaća NATO-a na suzdržavanje Kine jednostavno nema perspektive, a hibridnost NATO-ve agende samo do iznemoglosti otežava stanje. Jer za svaki problem postoji zasebna međunarodna i nacionalna mjerodavna tijela i sporazumi kojima će se osigurati implementacija politika i mjera. Forsiranje svega u NATO i NATO-a u sve je i dalje kompenzacija za sustavne probleme, nedorečenosti i manjak vizije. A odgovor na sva pitanja zapravo nam je pred nosom: keep it simple. NATO se dobro nosi sa pasivnom igrom protiv Rusije. Ne treba izmišljati toplu vodu i mijenjati provjereni recept.

Podsjećamo, i predsjednik Zoran Milanović se u nedjelju osvrnuo na svoj dolazak na summit NATO-a koji se u ponedjeljak održava u Bruxellesu. Na tom summitu trebaju se donijeti odluke o reformama Saveza do 2030. godine. Očekuje se da će biti prihvaćeno sedam dokumenata, uključujući zajedničku izjavu u kojoj se spominje Bosna i Hercegovina i za koju Milanović tvrdi se priprema već tjedan dana.

“Neke zemlje ne žele da se u završnoj deklaraciji summita NATO-a u Bruxellesu spominje Daytonski ugovor i konstitutivnost triju naroda, no Hrvatska za tako nešto neće dati suglasnost”, rekao je hrvatski predsjednik.

Dodao je da je htio pomoći, ali sada “sve radi sam jer ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman ne želi biti dio hrvatskog izaslanstva na summitu NATO-a”.