Strah se uvukao među mnoge članove HDZ-a: Situacija podsjeća na onu iz Sanaderove ere
Prvi put otkako je Andrej Plenković preuzeo vođenje HDZ-a od Tomislava Karamarka, među mnoge članove stranke uvukao se strah. Događaje vezane uz imenovanje Ivana Turudića neki tumače kao da je šef stranke sam sebi pucao u koljeno, a drugi, optimističnije, smatraju da, nasreću, nesposobna oporba ni to neće znati iskoristiti. Ali ima i onih koji se pitaju postaje li stranka talac svoga predsjednika, jer će njegova osobna sudbina nakon izbora označiti i sudbinu samog HDZ-a.
Bilo kako bilo, nitko javno svoje strahove ne želi pokazati. Navodno oni hrabriji, iza zatvorenih stranačkih vrata, postavljaju neka pitanja koja idu u tom smjeru, ali se doslovno nitko ne usuđuje, barem zasad, problematizirati ono što je cijelu zemlju podiglo na noge i što bi moglo utjecati na izbore koji će vjerojatno biti u svibnju. U razgovoru s jednim hadezeovcem koji je bio na visokim položajima, a sada “ne igra”, ali je i dalje član stranke, mogli smo čuti da takvo raspoloženje u stranci vlada uvijek kada je izrazito napeto stanje i neizvjesnost, ali je ruka aktualnog predsjednika još čvrsta.
“Kada je Ivo Sanader išao po drugi mandat, među članovima stranke širio se strah da neće skupiti dovoljno ruku da sastavi vladu. Malo je nas znalo da se unaprijed dogovorio s onima koji su zaista postali koalicijski partneri, ali je već tada, među istaknutim i dobro obaviještenim članovima stranke, vladala napeta atmosfera jer su se širile glasine o Sanaderu. Kasnije su događaji pokazali da je nelagoda imala pokrića. Danas, naravno, nije isto, ali se svi pitaju što će biti ako se počne odmotavati klupko mnogih afera i do koje će razine to ići. Neriješeni slučaj Agrokor i dalje lebdi nad našim glavama, a kada se tomu pridodaju razne afere s ministrima koje nisu dobile epilog, razumljivo je da raste i zabrinutost prije izbora. To Turudić neće moći popeglati”, govori naš sugovornik.
Novo pakiranje
Upozorava i na sve oštriju retoriku oporbe, pa čak i na eksplozivnu izjavu Mirele Ahmetović iz SDP-a o najavi uhićenja premijera, što ocjenjuje besmislicom. “Svi smo duboko uvjereni da Plenković nema prste umočene u pekmez jer je on ipak mnogo pametniji od Sanadera. Nije mu trebalo i ne treba mu takvo što, ali se kod nas sve može konstruirati. Za HDZ može biti neugodno ako se u svim tim slučajevima ‘ide do kraja’, a svakako treba spriječiti da u ovih nekoliko mjeseci još nešto ispliva”, tvrdi bivši visoki dužnosnik stranke, koji objašnjava i ponašanje hadezeovaca.
“Uvijek kada je šef jak i utjecajan nema ‘na van’ poteza koji bi mogli ugroziti njegov autoritet. Ali kada se osjeti da gubi tlo pod nogama, kao u slučajevima Sanadera, Jadranke Kosor i Tomice Karamarka, brzo se okreću kaputi. Sada ne osjećam da to slijedi i kod Plenkovića, ali je zabrinjavajuće što sve više članova stranke, potiho, postavlja pitanje može li nam sve ovo naštetiti. I sami daju odgovor koji glasi: “Može.”
I zaista može. Sada HDZ, za razliku od prijašnjih izbora, ima protiv sebe predsjednika države, oporbene stranke i neopredijeljene potencijalne glasače koji će očito presuditi. Zoran Milanović dao je gas, a to se moglo i očekivati. Ipak, njegovi istupi puni su teških riječi, a malo je toga konkretno.
Naš sugovornik kaže kako je svakako neugodno imati takvog protivnika kakav je Milanović, ali da se dobrim dijelom “ispucao”. “On stalno ponavlja jedno te isto, vrijeđa premijera na osobnoj razini, a nije javnosti ponudio ništa novo. Ni posljednji njegov javni istup nije donio neku ‘bombu’, senzaciju, Milanović je ponavljao stare teze u novom pakiranju. Što će biti u predstojećim mjesecima, teško je prognozirati.”
Presudan glas
Kada je riječ o oporbi, u HDZ-u se ne brinu. Čuje se stav da, kada bi Plenkoviću bilo ponuđeno da “nacrta” idealnu oporbu, to bi bila ova. Promaši, doslovno, “ceo fudbal”, a javnost ne doživljava razjedinjene lidere koji svaki za sebe zamišlja da je budući Kennedy. Papagajski ponavljaju iste tvrdnje, ali s mnogo manje žara nego predsjednik države. Ostaju neopredijeljeni, neodlučni, stalni apstinenti izbora, koji su i najopasniji. Ako izbori zaista budu u svibnju, neće biti prepreka da svi koji žele glasati to i učine. Dosad su mnogi ostajali kod kuće, smatrajući da njihov glas ne može ništa promijeniti, a ovaj put bi taj “njihov glas” možda mogao biti i presudan. Na to će upozoravati i mediji i analitičari, ako baš svi ne poslušaju vapaj oporbe da treba mobilizirati svakog čovjeka da izađe na izbore.
A ti, koji su dosad samo gunđali u kafićima, najogorčeniji su zbog onoga što se događa u zemlji. Oni nikada nisu vjerovali stranačkom PR-u kako je zemlja doživjela preporod posljednjih osam godina Plenkovićeve vlasti i kako u Hrvatskoj teku med i mlijeko. To je armija ljudi u gradovima, manjim i većim, koja živi teško kao što je živjela i prije sadašnje vlasti, bilo hadezeovske ili ezdepeovske. Oni nisu ni za Plenkovića ni za Milanovića, za Peđu Grbina još manje, ali su za promjene. Bilo kakve, i to odmah. Možda će ih to upravo potaknuti da ovog puta izađu na glasanje.
“Ipak je nevjerojatno što se u posljednje vrijeme događa. Prije dva tjedna većina u HDZ-u bila je uvjerena da stranka dobiva izbore, da nema straha od oporbe i da će treći Plenkovićev mandat biti siguran. S ovim koalicijskim partnerima uz mogući dodatak Domovinskog pokreta, s time da će Milorad Pupovac vodstvo SDSS-a prepustiti nekom drugom. Sada postoji sumnjičavost i nelagoda što će biti ako HDZ dobije najviše mandata, nedovoljno za većinu u Saboru, a s Domovinskim pokretom ne postigne dogovor”, govori naš sugovornik.
Otpadaju argumenti
A na izravno pitanje je li moguće da je Andrej Plenković, kao Ivo Sanader prije izbora za drugi mandat, već tajno dogovorio buduću dobitnu kombinaciju o kojoj se toliko govori, naš sugovornik odgovara: “Daj, Bože!”
“Nisam upoznat jer nisam u vodstvu stranke, ali takav dogovor iza kulisa bio bi zaista dobitna kombinacija. Ako je tako, Domovinski pokret će prije izbora voditi jednu igru, a kada se bude sastavljala većina, drugu. Uostalom, to smo već gledali i moguće je da će se ponoviti i sada.”
Ne ide u korist stranke i njihova šefa što iz dana u dan otpadaju argumenti s kojima su mislili pobijediti. Sada bi bilo kontraproduktivno stalno ponavljati “sve uspjehe”, jer stvorena je atmosfera da te “uspjehe” vidi samo premijer. Čak i oni koji su dosad bili blagonakloni u njegovim dvama mandatima postavljaju pitanje kada će se vrh stranke otrijezniti i uvidjeti da u zemlji nije sve tako bajno. Loše je za HDZ što ne uživa više ni podršku medija jer je sve više onih koji postavljaju neugodna pitanja i objavljuju komentare koji nisu po volji stranačkom vrhu. Čak ni oni koji i dalje podržavaju Plenkovića nemaju stvarne municije da dokažu svojim čitateljima, gledateljima i slušateljima da je sve što se događa komplot oporbe koja mrzi sve što je hadezeovsko.
Vrlo je teško pobijediti kada protiv sebe imaš puno protivnika, bez obzira na to što nisu koordinirani i ujedinjeni. Ni ankete u ovom trenutku nisu objektivne jer u takvim situacijama građani često ne žele reći stvarno što misle i namjeravaju. Mnogi su izgubili već dobivene izbore u anketama, a one interne mogu biti opomena da ne ide sve glatko. Navodno interne ankete HDZ-a već pokazuju da pada popularnost stranke, što se po ovim nacionalnim, “velikim”, ne vidi. Ipak, nije sve gotovo. Bolje je reći – tek sada počinje. U ova tri predstojeća mjeseca mogu se dogoditi potresi koje je sada nemoguće predvidjeti.
Šutljiva većina
Neke stvari mogu ići u korist HDZ-a, a neke mu dobrano naštetiti. Sigurno je samo to da više nitko ne može biti potpuno siguran i mirno čekati dan kada će građani odlučiti u kojem će smjeru zemlja ići. Za razliku od prošlih izbora, kada je korona donijela glatku pobjedu, sada su sve mogućnosti otvorene. I to znaju svi u vrhu stranke i “mali, obični” članovi HDZ-a, bili osobno optimisti ili pesimisti.
“Sudbina stranke doslovno je u rukama premijera i predsjednika HDZ-a. Oko njega se sve vrti, no nakon mnogo vremena iskrsnulo je još jedno ime koje daje nadu da i u slučaju lošeg ishoda stranka ima budućnost. To je Ivan Anušić, koji gura reforme u svom resoru, predlaže obavezni vojni rok i koji je u kratkom vremenu poništio sve negativno što je ostalo od Banožića. Vjerujem da će se i sljedećih nekoliko mjeseci više angažirati u stranačkom životu i prekinuti šutljivu većinu koja još nema hrabrosti da šefu stranke iznese strahove što će biti, hoćemo li i možemo li pobijediti bez obzira na sve događaje oko Turudića.” Ali sve to ne isključuje već latentni strah “što ako izgubimo”. Hadezeovci su svjesni što bi to značilo, za njih ništa dobro.
