Stranka na koljenima – SDP-ovi prvoborci trgaju članske iskaznice
Kritičari Peđe Grbina ne vjeruju mu kad kaže da nema drugog načina nego raspustiti stranačke organizacije i tako riješiti problem
Predala sam istupnicu. Nisam više članica SDP-a. Članstvo stranke je vojska, a generali nikad ne likvidiraju svoju vojsku!” Piše Jutarnji list.
Tako je Željka Antunović reagirala na odluku SDP-a o raspuštanju stranačke organizacije u Zagrebu. Antunović, bivša potpredsjednica Vlade i ministrica obrane, još prije 13 godina podnijela je ostavku na mjesto zamjenice predsjednika SDP-a nezadovoljna radom tadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića – i čini se da od tada i datiraju frakcijski ratovi.
“Puno se toga dugo skupljalo, a konačna točka na i je to što ne mogu gledati kako vrh stranke omalovažava članstvo, pogotovo ono koje je dalo značajan doprinos radu SDP-a”, pojasnila je Antunović. I nije jedina koja se oprašta ovih dana od SDP-a.
Kritičari Peđe Grbina ne vjeruju mu kad kaže da nema drugog načina nego ovako riješiti probleme u funkcioniranju s kojima se gradska organizacija nosi dugi niz godina i da se prvenstveno odnosi na one koji SDP smatraju servisom za zapošljavanje. Njegove tvrdnje da se “ne prestaje biti članom automatski nego protekom roka od 45 dana u kojemu će se obaviti vrlo široki razgovori s članicama i članovima” komentiraju: nije šija nego vrat.
Marko Melčić, bivši dugogodišnji direktor zagrebačke Čistoće, kratko je obznanio na Facebooku:
“Cijepio sam se dva puta, upisivati se u stranku neću dva puta. Ostajem ljevičar bez Peđe”. Mladen Pejnović koji je prošao put od predsjednika Saveza socijalističke omladine koja je izdavala Polet do moskovskog predstavnika Astre i predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, ostavio je isto poruku:
“Izbaci, budite sigurni: niti ću žaliti niti se ponovno upisivati. Nisam inferioran ni pred kime u SDP-u da bih postupio drugačije. Razmislio sam dobro i to je to.”
Pejnović za Jutarnji pojašnjava: “Mogu me slobodno izbaciti. Ovo što rade ne korespondira s politikom 21. stoljeća. Stranka koja bi trebala biti online i uključivati tisuće ljudi u raspravu bavi se osnivanjem Povjerenika. Pa zadnji put je to napravila Komunistička partija u Dalmaciji i Slavoniji krajem Drugog svjetskog rata, to čak ni Savez komunista nije imao!” On potez vodstva ocjenjuje kao “nedostatak moći da se artikuliraju prave stvari” i na koncu dodaje:
“Ako me zamole, možda i ostanem, ali da bih išao nekome na razgovor – ne dolazi u obzir”.
