Suđenje za ratni zločin protiv civila u Glini: ‘Pet rebara su mi slomili, sedam smrvili’

Tukli su nas električnim kablovima, vodili na lažna streljanja, a vidio sam i da su jednog od zarobljenika na smrt ubili batinama. U Glini smo bili stalno maltretirani, a tamo nas je ispitivao Mile Paspalj. On me nije tukao, ali jesu drugi. Čak je navodno zabranio da nas tuku no batinanja su bila svakodnevna kada bi on otišao – jedno je od potresnih svjedočenja koje se moglo čuti nastavku suđenja Dušanu Joviću, Mili Paspalju, Vladi Ćupoviću i Marku Vrcelju na zagrebačkom Županijskom sud.

U nastavku suđenja ispitano je nekoliko svjedoka koji su preživjeli torture kojima su bili izloženi nakon zarobljavanja. Što se tiče optuženika, njih su četvorica još 2010. optuženi za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila, a svoj četvorici se sudi u odsutnosti. Prema optužnici ratni zločini su počinjeni od rujna 1991. do travnja 1992. na području općine Glina, piše Večenji list.

Jović je optužen da je od rujna 1991. do travnja 1992., na području općine Glina kao predsjednik ratnog predsjedništva toga grada sudjelovao u planiranju napada i naredio napade postrojbi Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije “SAO Krajine” na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom. Ćupovića se tereti da je od listopada 1991. do travnja 1992, kao komandant štaba Teritorijalne obrane Glina, naredio nastavak napada na sela između rijeka Gline i Kupe nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom.

Tako su teritorijalci Ćupovića i pripadnici 24. pješadijske brigade Glina, kojom je zapovijedao potpukovnik Marko Vrcelj, napali mnoga naselja na području Gline, a posebno na području od Viduševca do Kupe, pri čemu su njima podčinjeni, navodi se u optužnici, počinili brojne zločine.

Svu trojicu tereti se da, iako su znali da njihovi podčinjeni čine zločine, nisu ništa poduzeli da to spriječe. Prema optužnici, ubijeno je 185 osoba, a još se 60-ak smatra nestalim. Uništeno je ili spaljeno 1401 kuća i dvije stambene zgrade, te oštećeno ili razoreno osam crkava i župnih dvorova.

Paspalja se tereti se da je od rujna 1991. do ožujka 1992. kao pomoćnik zapovjednika Regionalnog štaba Teritorijalne obrane za Baniju i Kordun za moralno-politički rad, naredio da se ratni zarobljenici u logoru KPD-a Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite i čuvari logora i provodili.

– Znam Milu Paspalja, a od svih zarobljenika ja sam bio najstariji. On me osobno nije tukao, a kakav je bio prema drugima, ne znam jer su nas na ispitivanje vodili jednog po jednog. Paspalj me nagovarao da za njega neke stvari obavim u Zagrebu. Točnije, nagovarao me da pokušam preplivati preko rijeke na stranu koju su kontrolirale hrvatske snage. Govorio mi je ta je to opasno i da bi me hrvatski vojnici mogli ubiti dok plivam. Nisam pristao na tu njegovu ponudu jer mi je on nudio da njihove snage pucaju po vodi oko mene, kako bi naša vojska mislila da im bježim – svjedočio je Mladen B.

Odgovarajući na pitanja kazao je da je zarobljen na brdu Djed iznad Kostajnice zajedno s drugim pripadnicima postrojbe.

– Nakon što su nas zarobili, odvezli su nas u Kukuruzare, a nakon toga u Glinu. Smještaj u Glini je bio katastrofalan jer nas je u prostoriji od 30 kvadrata bilo 57, a WC nam je bila jedna bačva. Paspalju nisam morao govoriti da sam pretučen, jer je on to vidio. Doduše, on je tamo govorio da nas ne smiju tući, no čim bi on otišao oni su nas tukli. Mene su tamo tukli svakodnevno, a kasnije sam zbog toga dva puta morao operirati kralježnicu. Pet rebara su mi s desne strane slomili, a sedam s lijeve smrvili. Neposredno prije razmjene su me cijelu noć tukli. Na razmjenu smo mogli ići samo ako smo mogli hodati jer nigdje nije bilo zabilježeno da smo ranjeni. Na čelu naše kolone je hodao najzdraviji čovjek, a mene, koji sam jedva hodao, stavili su odozada, kako se na TV snimci ne bi vidjelo u kakvom sam stanju – kazao Mladen B.

O torturi koju je prošao svjedočio je i Zoran K. On je kazao da je nakon zarobljavanja iz Kukuruzara doveden u Glinu, gdje su ih dočekale žene s lopatama koje su ih tukle.

– Po dvorištu tog zatvora hodali smo u krug, dva po dva. Kada je Hrvatska proglasila svoje odvajanje od ostatka Jugoslavije, 8. listopada, batinama su pred nama u tom krugu ubili jednog čovjeka. Paspalj je tamo bio jedan od glavnih, njega se slušalo. Četnici su nas vodili na fiktivna streljanja, mučili su nas strujom iz induktorskih telefona koje su nam prikapčali na prste. Tukli su nas pendrecima na koji bi pričvrstili neke kugle. Morali smo ležati na trbuhu dok su nas tukli po tabanima – svjedočio je Zoran K.