Svećenik iz Iloka na tavanu crkve pronašao nešto nevjerojatno: Odmah je pustio glas o tome (FOTO)

Prošla su tri desetljeća otkako je završio Domovinski rat, no još uvijek se u rijetko naseljenim područjima može naići na teren koji je označen kao opasan od zaostalih mina. Također, prilikom godišnjih akcija predaje oružja koje provodi MUP, nerijetko se u njihove prostorije donesu kalašnjikovi, bombe, a nerijetko i granate sačuvane još od 90.-tih.

Ipak, ratna “ostavština” koju je slučajno otkrio fra Ivan Utješinović, u mnogome se razlikuje od svega što se do tada pronašlo. Naime, ovaj svećenik se nemalo iznenadio kada je 2019. godine prilikom preuređenja na tavanu samostana u Iloku pronašao četiri osobne iskaznice i jednu vojnu propusnicu.

Fra Ivan Utješinović ubrzo je pustio glas o pronađenim predmetima, iako mu je odmah bilo jasno kako je riječ o predmetima ostalim još iz vremena Domovinskog rata, te kako su osobne iskaznice pripadale hrvatskim braniteljima.

Foto: Privatna arhiva

“Da, jedan od predmeta je moj”

Taj glas došao je i do našeg portala, a sa njim i brojna pitanja: Tko su vlasnici osobnih dokumenata? Jesu li uopće živi? Ako jesu, mogu li nam ispričati kako su se njihovi osobni predmeti uopće našli na tavanu samostana? Jesu li se skrivali ili su u panici od zarobljavanja pokušali sakriti svoj identitet? Odgovore na ta pitanja za portal Dnevno donio je jedan od dvojice preživjelih, Vlatko Jeleč.  “Da, bili smo Tigrovi. Stisnulo mi se u grlu kad sam vidio. Netko je to tamo vjerojatno sakrio kad se išlo u proboj… Od pronađenih četiri iskaznice, dvije se više nemaju kome predati. Duško Lovrić i Marijan Kornet su poginuli, a Bernard Ciganj i ja smo, eto , preživjeli”, kazao nam je Jeleč, jedan od Tigrova, vlasnik osobne iskaznice pronađene 28 godina nakon rata na tavanu iločkog samostana.

“Bernard Ciganj i ja ranjeni smo 04. listopada 1991, a Duško Lovrić i Gudelj Miroslav poginuli su pri izvlačenju ranjenog Bernarda. Meni je, pak, pomogla medicinska sestra Anica Matković koja me otpremila u Novi Sad na liječenje pod lažnim identitetom. Rekli su da se zovem Petar Kovač”, prepričao nam je Jeleč nevjerojatan slijed događaja iz ludih, ratnih vremena čije su mu se slike vratile povratkom njegove osobne iskaznice.