Svećenik koji je Hrvatima darovao pjesmu – a partizani mu oduzeli život

Mučeništvo i pjesma: svećenik koji je Hrvatima darovao “Rajsku Djevo”

Autor omiljenih hrvatskih marijanskih pjesama ubijen bez suda na otočiću Daksi 1944. godine

Jedna od najljepših marijanskih pjesama hrvatskog naroda, “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata”, kao i slavna pobožna pjesma “Do nebesa nek’ se ori”, potekle su iz pera svećenika o. Petra Perice – čovjeka duboke vjere, pjesnika i duhovnika mladih. Njega su u noći s 25. na 26. listopada 1944. godine, bez ikakvog suđenja i dokaza krivnje, partizani strijeljali na otočiću Daksi kod Dubrovnika. Zločin je izvršen u tišini, daleko od očiju javnosti, ali je u narodu ostalo trajan spomen na Peričino mučeništvo i vjeru koju nije izdao.

Svećenički poziv i pjesnički dar

Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini kraj Makarske. Školovao se u Makarskoj i Travničkom sjemeništu, gdje je otkrio svoje zvanje. Već kao mladi bogoslov pokazuje pjesnički talent, nadahnut pobožnošću prema Presvetom Srcu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu. Njegova prva poznata pjesma, “Do nebesa nek’ se ori”, nastaje upravo u tom razdoblju.

Druga pjesma, “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata”, nastala je u spomen na 50. obljetnicu proglašenja dogme o Bezgrešnom Začeću. Postala je jedna od najizvođenijih hrvatskih crkvenih pjesama – u domovini i iseljeništvu.

Apostol mladih i katoličkog pokreta

Perica je djelovao kao profesor i duhovnik u Travniku, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Utemeljio je:

• Marijinu kongregaciju,

• Ligu protiv psovke,

• Vojsku Srca Isusova,

• te brojne druge katoličke udruge mladih.

Bio je suradnik blaženog Ivana Merza i jedan od najutjecajnijih katoličkih odgojitelja prve polovice 20. stoljeća u Dalmaciji.

Daksa — otok šutnje i smrti

Kad su partizanske jedinice ušle u Dubrovnik u listopadu 1944., započela su masovna uhićenja. Pedest i trojica uglednih Dubrovčana, svećenika, intelektualaca i civila, proglašeni su “narodnim neprijateljima” i bez suđenja odvedeni na otok Daksu.

Svjedoci navode da su žrtve mučene, razodijevane i potom pucnjevima u potiljak ubijane. Među njima nalazio se i o. Petar Perica. Tijelo mu je, kao i druga, bačeno u neobilježenu jamu. Odmah nakon zločina po Dubrovniku su polijepljeni plakati o “presudi vojnog suda”, iako su i partizanski zapisi kasnije priznali da suda nikada nije bilo.

Ekshumacija i kasni ukop

Tek 2009. godine posmrtni ostaci su ekshumirani. DNK analizom utvrđen je identitet dijela žrtava.
Dana 26. lipnja 2010., u godini kada bi Petar Perica slavio svoj 129. rođendan, njegovi posmrtni ostatci dostojno su pokopani u isusovačkoj grobnici na groblju Boninovo u Dubrovniku.

Pjesma jača od smrti

Unatoč pokušaju da se njegovo ime izbriše, Peričine pjesme danas su dio hrvatskog liturgijskog i kulturnog identiteta. Pjevaju se na misama, proštenjima, vjenčanjima, na ispraćajima hrvatskih branitelja, u domovini i dijaspori. One nisu samo stih, već zavjet i molitva.

“Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata…” – stihovi koji nadživljuju metke, tamu i zaborav.

Priča o Petru Perici priča je o vjeri jačoj od sile, o pjesmi jačoj od ideologije i o čovjeku čije srce nije prestalo moliti ni pred cijevi puške. Današnji naraštaji duguju mu — ne samo sjećanje, nego i istinu.