TKO ČUVA HRVATSKI SPORT: Kad 40% budžeta “nestane”, gdje su bile institucije?

Ako je i postojala iluzija da je sport u Hrvatskoj “čistiji” od ostatka javnog sektora, ovaj slučaj ju je razbio do temelja.

Inkriminacije u najnovijem slučaju navodnog izvlačenja novca iz Hrvatskog skijaškog saveza ne otvaraju samo pitanje individualne odgovornosti, nego razotkrivaju puno ozbiljniji problem: kronični slom institucija koje su godinama gledale – ili nisu htjele gledati – što se događa pred njihovim očima.

Jer ovdje ne govorimo o sitnom muljanju. Ako su navodi točni, riječ je o sustavnom modelu izvlačenja novca, o mehanizmu koji je funkcionirao godinama, gotovo rutinski. Vedran Pavlek i njegova ekipa, prema svemu što izlazi na vidjelo, nisu improvizirali – oni su operirali uhodani sustav.

A taj sustav je hranjen javnim novcem.

Hrvatski skijaški savez nije privatna prćija. To je savez koji se dominantno financira iz državnog proračuna i donacija javnih poduzeća. Drugim riječima – iz džepa građana. Novac dolazi preko Hrvatski olimpijski odbor, koji ga raspodjeljuje. Dakle, lanac odgovornosti je jasan. Ili bi barem trebao biti.

I zato je ključna brojka koja bode oči: gotovo 40% prihoda Saveza, prema navodima, godinama “nestaje” kroz nepostojeće usluge off-shore tvrtki. Četrdeset posto. To nije računovodstvena greška. To je alarm koji bi morao probuditi i najuspavaniju birokraciju.

Pa gdje su bili svi?

Gdje je bila revizija? Gdje je bio Nadzorni odbor? Gdje je bila kontrola HOO-a? Gdje je bila Porezna uprava?

Jer ovdje nije riječ o sofisticiranoj prevari koju može otkriti samo međunarodni tim forenzičkih računovođa. Ako vam gotovo pola budžeta odlazi na “usluge” nepoznatih off-shore firmi, to nije skriveno – to je praktički napisano velikim slovima u financijskim izvještajima.

Ili nitko nije gledao – ili su gledali i odlučili ne reagirati.

Posebno zabrinjava dimenzija koja izlazi izvan samog Saveza. Na popisu koji su talijanski istražitelji navodno pronašli kod glasnogovornika Nenad Eror, uz 116.000 eura, pojavljuju se i imena iz samog HOO-a. Među njima i Siniša Krajač.

Ako se ti navodi pokažu točnima, ne govorimo više samo o korupciji unutar jednog saveza, nego o zatvorenom krugu u kojem oni koji odobravaju novac istovremeno sudjeluju u njegovom povratu “ispod stola”.

To nije propust sustava. To je sustav.

U tom kontekstu, čak i ona već gotovo folklorna praksa isplate dijela plaća “na ruke” postaje sporedna. Da, to je ilegalno. Da, to je simptom šire kulture sive ekonomije. Ali ovdje je riječ o nečemu puno većem: o potencijalnoj sprezi između korisnika javnog novca i onih koji ga kontroliraju.

I zato pravo pitanje nije samo tko je uzimao.

Pravo pitanje je: tko je sve znao – i šutio?

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**