Tomislav Tomečić: POSTAJEMO LI NEZAVISNA REPUBLIKA (DRŽAVA) HRVATSKA?

No, najopasniji dio cijele te agende pojavljuje se u obliku nečinjenja, izostanka bilo kakve reakcije na rapidno propadanje ugleda, privredne moći, vladavine prava i utjecaja građana na tijek razvoja hrvatske države.

Ugrožavanje i zatiranje građanskih prava i sloboda, oduzimanje temeljnog prava na upravljanje, na referendum, iz ruku građana putem zločinačkih tehnika "prebrojavanja nečitkih potpisa" koje je provela vlast, dokazuje da joj namjere prema građanima nisu časne i poštene.

Teze o „regiji“ i „sukobima na ovim prostorima“, pri čemu se pri spomenu Domovine panično izbjegava upotrijebiti pridjev „HRVATSKI“, a pri definiranju agresora pridjev „SRPSKI“, ukazuje na trend namjere približavanja tih svojedobno zaraćenih strana, od kojih je ona SRPSKA, počinila HRVATSKOJ nezamislive zločine, a za njih do danas nije položila račune.

Kako vrijeme odmiče, tako je sve manje živih svjedoka događaja iz 1991. i akta agresije na građane i teritorij Republike Hrvatske. Potiče se kritika nacionalnog naboja kod Hrvata, a relativizira ekstremno divljaštvo i iskazivanje nacionalne netrpeljivosti kod srpskih skupina, osobito na teritoriju koji je najviše stradao pod njihovom zločinačkom agresijom, na području istočne Slavonije i samog Vukovara.

Sve je izglednije da bi branitelji, a osobito Dragovoljci Domovinskog rata iz BORBENOG SEKTORA, mogli odlukom „saborske većine“, (koju nadam se da vam je poznato, održavaju i čine i pripadnici agresorskih hordi) mogli postati povijesno poznati kao „negativci“ u Domovinskom ratu, dok bi četnički pomagači i „civili“ koji su mučki iz šikare i mraka pucali na hrvatske građane, redarstvenike i branitelje, mogli ostvariti razne benefite, odštete, trajna prava i status „žrtve“ u državi koju su htjeli divljački pregaziti.

Jasno je da im taj status omogućuje sadašnja garnitura vlasti koja očajnički brani saborsku većinu, a njeno održavanje upravo ovisi o četničkim jatacima koji se svijetu prikazuju kao „uvaženi saborski zastupnici“.

Metode koje se koriste prilikom degradacije hrvatskih nacionalnih vrednota, ukazuju da je u taj perfidni zločinački proces uključeno najdublje paraobavještajno podzemlje poduprto „legalnim“ strukturama sličnog usmjerenja. Svrstavanje hrvatskog „nacionalizma“ među faktore sigurnosnog rizika i predmeta prijetnje nacionalnoj sigurnosti, pokazuje da je kreiranje takvog dokumenta bilo povjereno zlonamjernoj i potpuno antihrvatski nastrojenoj, da ne kažem prozločinačkoj skupini ili pojedincu čije je isključiva namjera zatiranje i uništenje hrvatskog nacionalnog bića.

Iz svega uočenog, proizlazi da se sudbina Republike Hrvatske i njene časno izborene samostalnosti i neovisnosti prijeti poistovjetiti sa sudbinom NDH, njena samostalnost se prijeti poništiti, a teritorija prisilno, protiv volje većine građana, asimilirati u neku „regiju“ u kojoj će samo spominjanje Hrvata i Hrvatske imati gorak okus i biti nepoželjno kao što je bilo od kraja drugog svjetskog rata do devedesetih godina, odnosno do Domovinskog rata.

Svemu tome valja pribrojiti i ekonomsko uništavanje srednjeg sloja građana, rasprodaju hrvatskog nacionalnog blaga, šuma i voda, a naročit naglasak potrebno je staviti na svjesno i agresivno namjerno raseljavanje mladih kojima se nakon završenog obrazovanja velikodušno nudi „točenje pive u Irskom pubu“, umjesto osnivanje tvrtki i obiteljskih gospodarstava u ovoj prelijepoj državi.

Hrvati i hrvatska Domovina to nisu zaslužili i vrijeme je da se stvari vrate svojim korijenima, da narod uspostavi svoju dominaciju i pokaže onima koji su prouzročili ovakvu ekonomsku, demografsku i pravnu katastrofu društva, put u prošlost gdje će snositi odgovornost za učinjeno i biti za to pravedno procesuirani.

Lokalni izbori su na vratima. Oni čine prvi korak ka povratku izgubljenog identiteta, pravde, dostojanstva, ravnopravnosti i slobode. Imajte to na umu kad dođe dan za glasovanje...