Tragovi zločina ne blijede: Pravda za 47 civila ubijenih u Voćinu

Borivoju Radosavljeviću sudi se za monstruozne zločine u Voćinu: Pokušava okriviti pokojnog suborca

ZAGREB – Pred Županijskim sudom u Zagrebu danas se nastavlja suđenje Borivoju Radosavljeviću i još nekoliko optuženika za jedan od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih nad civilima tijekom Domovinskog rata – pokolj u Voćinu i okolici. Postupak se vodi u odsutnosti okrivljenih, a svi se izjašnjavaju da nisu krivi za zlodjela koja im se stavljaju na teret.

Prema optužnici, Radosavljević i ostali su od kolovoza do prosinca 1991. godine kao pripadnici i zapovjednici paravojnih formacija pobunjenih Srba u mjestima Voćin, Hum, Krasković i okolici, sudjelovali u organiziranim i brutalnim zločinima nad hrvatskim civilima i zarobljenicima. Optuženi su da su uzimali civile za taoce, mučili ih, fizički zlostavljali, pljačkali, protuzakonito ih lišavali slobode i na koncu – ubijali.

Zločini za koje se terete uključuju likvidaciju 47 civila i trojice ratnih zarobljenika, ali i sustavno uništavanje objekata – od privatnih kuća i gospodarskih zgrada do javnih institucija poput škole, policijske postaje, hotela i pošte. Posebno potresan je podatak da su u noći 13. na 14. prosinca 1991. potpuno minirali i uništili Župnu crkvu Svete Marije u Voćinu, spomenik kulturne baštine Republike Hrvatske.

U svojoj obrani, Borivoj Radosavljević pokušava prebaciti odgovornost na pokojnog Borivoja Lukića, nekadašnjeg komandanta tzv. "Zvečevskog odreda", tvrdeći kako on nije imao nikakvu zapovjednu funkciju. Navodi i da je u vrijeme zločina nad civilima "bio u Srbiji" te nije znao što se događalo u Voćinu.

No, njegove tvrdnje opovrgava izjava drugooptuženog Rajka Bojčića, za kojeg tužiteljstvo tvrdi da je bio zapovjednik vojnog štaba u Voćinu. On je jasno kazao kako je upravo Radosavljević bio zapovjednik Teritorijalne obrane u Podravskoj Slatini, čime ga izravno povezuje s vojnim djelovanjem na tom području i mogućim odgovornostima za izvršene zločine.

Suđenje se nastavlja, a obitelji žrtava i dalje traže pravdu za nezamislive patnje koje su njihovi najmiliji pretrpjeli. Ovaj proces podsjetnik je na nužnost suočavanja s prošlošću i odgovornosti za zločine, bez obzira na godine koje su prošle.