TRAKTAT IZ KREMLJA Putin napisao veliki manifest ruske politike prema Ukrajini

‘Ukrajinske su elite odlučile opravdati neovisnost svoje zemlje negirajući njezinu prošlost, s izuzetkom pitanja granica. Počeli su mitologizirati i prepisivati ​​povijest...‘

“Odmah ću naglasiti da zid, koji se posljednjih godina pojavio između Rusije i Ukrajine, između dijelova u biti istog povijesnog i duhovnog prostora, smatram velikom zajedničkom nesrećom, tragedijom”. Ovim riječima počinje tekst pod naslovom “O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca” koji je napisao ruski predsjednik Vladimir Putin. Tekst je objavljen na službenoj stranici Kremlja, a povod je odgovor koji je Putin dao tijekom razgovora s javnošću kad je rekao da su Ukrajinci i Rusi “jedan narod, jedna cjelina”. Odlučio je pojasniti odgovor. A tekst je pravi manifest ruske politike prema Ukrajini i može se preslikati i na Bjelarus, pa i neke dijelove Srednje Azije.

“To je prije svega posljedica vlastitih pogrešaka napravljenih u različito vrijeme. Ali to je također rezultat svrhovitog rada onih snaga koje su uvijek nastojale potkopati naše jedinstvo. Formula koja se primjenjuje od pamtivijeka: zavadi pa vladaj. Nije to ništa novo. Otuda pokušaji da se igra na nacionalno pitanje, da se sije nesloga među ljudima. I kao super-zadatak - podijeliti, a zatim dijelove jedne nacije okrenuti jedne protiv drugih”, piše Putin.

'Drevni Rus' i Vječni mir

Putin zatim detaljno razlaže povijesne podatke navodeći da su “i Rusi, i Ukrajinci, i Bjelarusi nasljednici Drevnog Rusa koji je bio najveća država u Europi”. (Op.a. Ostavljam Putinove navode bez komentara, čitateljice i čitatelje upućujem na relevantne izvore.)

“Drevni Rus”, ističe Putin, zatim se fragmentira “kao i mnoge druge države u Europi”. Sjeveroistočni dio države je postao ovisan o stranim vladarima, a “južne i zapadne zemlje Rusa postale su većinskim dijelom Velike kneževine Litve, koja se, "htio bih naglasiti, nazivala Velikom kneževinom Litve i Rusa u povijesnim dokumentima”.

Ruski predsjednik navodi Vječni mir iz 1686. godine kao temelj za razumijevanje. “Kijev i zemlje na lijevom brijegu rijeke Dnjepar, uključujući Poltavsku i Černigovsku regiju i Zaporožje, postali su dio ruske države. Njihovi su se stanovnici ponovo ujedinili s glavninom ruskog pravoslavnog naroda. Za samu ovu regiju uspostavljen je naziv ‘Малая Русь’ (Mali Rus), (‘Малороссия’, Malorusija).”

Pojam “Ukrajina”, piše ruski predsjednik, koristi se tada češće u smislu “periferija” kako je zabilježen u XII stoljeću, a “Ukrajinac” kao “čuvar granice”.

Hruščov i Brežnjev

Da bi zatim u povijesnom skoku zaključio kako su “i u sovjetskom razdoblju rođeni u Ukrajini zauzimali izuzetno važne, pa i najviše položaje u vodstvu ujedinjene države. Dovoljno je reći da su gotovo 30 godina N[ikita] Hruščov i L[eonid] Brežnjev, čije su partijske biografije najuže povezane s Ukrajinom, bili na čelu KPSS (Komunistička partija SSSR-a).”

I još jedno povijesno opravdanje današnjih politika: “U drugoj polovici XVIII. stoljeća, poslije ratova s Osmanskim carstvom, u sastav Rusije ulaze Krim i crnomorske zemlje, nazvane Novorusija (‘Новороссия’).” Kasnije u tekstu će navesti da je “krimska regija 1954. iz Ruske sovjetske republike prebačena u Ukrajinsku što je bilo grubo kršenje pravnih normi koje su tada bile na snazi”.

Putin smatra da se ideja “ukrajinskog naroda odvojenog od ruskog” pojavila među poljskom elitom i dijelovima maloruske inteligencije što je “bez povijesne podloge i rezultat različitih fabrikacija”.

Parada suvereniteta

Problem vidi i u formiranju SSSR-a koji je definiran kao federacija republika s pravom na odcjepljenje. “Tako je najopasnija tempirana bomba stavljena u temelje naše državnosti. Eksplodirala je čim su sigurnosni i zaštitni mehanizmi nestali u obliku vodeće uloge KPSS-a, koji se sam iznutra urušio. Počela je ‘parada suvereniteta’”. A nakon uspostave Ukrajinske sovjetske republike, tvrdi Putin, počinje politika ukrajinizacije.

Putin nije zaboravio ni Čehoslovačku. “Spomenut ću i sudbinu Potkarpatskog Rusa, koji je završio u Čehoslovačkoj nakon propasti Austro-Ugarskog carstva. Velik dio lokalnog stanovništva bili su Rusini. Koji su nakon oslobađanja [u Drugom svjetskom ratu] tražili priključivanje SSSR-u.”

“U stvari, ukrajinske su elite odlučile opravdati neovisnost svoje zemlje negirajući njezinu prošlost, s izuzetkom pitanja granica. Počeli su mitologizirati i prepisivati ​​povijest, brisati iz nje sve što nas spaja, govoriti o razdoblju kad je Ukrajina bila dio Ruskog Carstva i SSSR-a kao okupaciji. Nama zajedničku tragediju kolektivizacije, glad ranih 1930-ih, predstavlja se kao genocid nad ukrajinskim narodom”, piše Putin.

'Protu Rusija'

I zatim povratak u sadašnjost. “Od 1991. do 2013. godine Ukrajina je proračunu uštedjela više od 82 milijarde dolara samo zahvaljujući niskim cijenama plina, a danas se doslovno zalijepila uz 1.5 milijardi dolara koje bi trebala platiti Rusiji za tranzit našeg plina u Europu. Da su ekonomski odnosi naših zemalja bili sačuvani, pozitivan bi se učinak za Ukrajinu mjerio desecima milijardi dolara”. A sada je ta zemlja “u položaju dobrovoljnog taoca tuđe geopolitičke volje”.

“Korak po korak, Ukrajina je uvučena u opasnu geopolitičku igru koja ju je trebala pretvoriti u barijeru između Europe i Rusije, u mostobran protiv Rusije. Neizbježno, nastupilo je vrijeme kad koncept “Ukrajina nije Rusija” više ne zadovoljava. Sada se traži “protu Rusija”, koju nikad nećemo prihvatiti.”

“Najodvratnije je to što su Rusi u Ukrajini prisiljeni ne samo odreći se svojih korijena, pokoljenja, već i vjerovati da im je Rusija neprijatelj. Ne bi bilo pretjerano reći da je put prema nasilnoj asimilaciji, prema stvaranju etnički čiste ukrajinske države, agresivno raspoložene prema Rusiji, po svojim posljedicama usporediv s upotrebom oružja za masovno uništavanje protiv nas”, smatra ruski predsjednik.

I zaključak: “Uvjeren sam da je stvarni suverenitet Ukrajine moguć samo u partnerstvu s Rusijom… Zajedno smo uvijek bili i bit ćemo višestruko jači i uspješniji. Jer smo jedan narod. Danas neki ove riječi doživljavaju kao neprijateljstvo. Neka ih tumače kako žele. Reći su samo jedno: Rusija nikad nije bila i nikad neće biti “protu-ukrajinska”. A što će biti Ukrajina, to je na njezinim građanima da odluče”.