Tsunami do deset metara moguć je u Dalmaciji: Jadranski plimni val bi jako brzo udario u obalu

NAJGORI SCENARIJ

Ako se tsunami formira u Jadranu, puno brže udara u obalu te je pitanje bi li stanovnici imali vremena za evakuaciju u slučaju velike kataklizme, upozorili su svojevremeno stručnjaci s Geofizičkog zavoda u Zagrebu...

Razorni potres magnitude 7,8 po Richteru koji je danas pogodio Tursku odnio je na stotine ljudskih života u Turskoj i Siriji te je izazvao ogromno razaranje. Društvenim mrežama šire se snimke urušenih građevina, ljudi u nevjerici traže svoje bližnje, svake minute vlasti javljaju o novim žrtvama...,prenosi 24sata.

A zbog ovog razornog potresa pojavio se i strah od tsunamija.  Talijanska civilna zaštita izdala je pa povukla upozorenje na mogući tsunami. Nakon potresa, poručili su stanovnicima da odu s priobalnih područja javlja Reuters. Ciparski mediji navode kako su zbog potresa u Turskoj nastali manji tsunamiji koji su pogodili njihovu obalu. 

Kad govorimo o tsunamijima mnogima je prva asocijacija onaj koji je pogodio jugoistočnu Aziju 2004. godine... On je nastao kao posljedica podmorskog Sumatransko-Andamanskog potresa te je nanio ogromnu štetu na Tajlandu, Šri Lanki, Indoneziji, Maldivima, Indiji i u Somaliji i odnio oko 225.000 života, dok su milijuni ostali bez svojih domova.  Na nekim dijelovima razorni valovi bili su visoki i preko 30 metara i pred sobom nosili sve što im se našlo na putu, pa tako i čitava sela.

Nekih deset godina poslije ogromnog tsunamija u Indoneziji znanstvenici u Hrvatskoj dolaze do velikog otkrića.

Sredinom 2015. godine geolozi su na Hvaru, na području Majerovice, otkrili tragove tsunamija, koji je prije 66 milijuna godina izazvao udar asteroida odgovornog za izumiranje dinosaura. 

No, to nije jedini tsunami koji se dogodio u Jadranu u prošlosti. Poznato je da je visoki val pogodio talijansku obalu Jadrana 1627. godine, zna se da su potresi u Dubrovniku 1667. godine i Crnogorskom primorju 1979. godine također izazivali tsunamije. Zbog relativno slabijih potresa, plićeg mora i niza drugih faktora ti valovi nisu bili visoki kao na Pacifiku, ali s druge strane, ako se tsunami formira u Jadranu, puno brže udara u obalu te je pitanje bi li stanovnici imali vremena za evakuaciju u slučaju doista velike kataklizme, upozorili su svojevremeno stručnjaci s Geofizičkog zavoda u Zagrebu.

Iako je hvarsko otkriće na neki način slučajnost, voditelj istraživanja, dr. sc. Tvrtko Korbar, tada je rekao da su postojale određene pretpostavke da bi se na srednjodalmatinskim otocima i u Dinaridima mogli naći takvi tragovi. Naime, zadnjih 20-ak godina provodila su se istraživanja za potrebe izrade nove geološke karte RH, a geolozi su znali da se na tim lokalitetima nalaze kontakt naslage krede i paleogena, objavio je u to vrijeme Dalmacijanews.

"Na Hvaru je jedinstven slučaj jer smo tamo dokazali da se u tim naslagama nalazi sam vrh najmlađe naslage iz doba dinosaura, iz doba krede, odnosno mezozoika i sam početak naslaga koje su nataložene iz doba paleogena, doba sisavaca. Zbog toga se krenulo s detaljnijim istraživanjima u okviru znanstvenog projekta kojeg je donedavno financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Došlo se do znanstvenih rezultata koji su zanimljivi široj javnosti. Istraživanja su se provela na svim srednjodalmatinskim otocima, a na osnovu njih će biti izrađene osnovne geološke karte RH. Nalazi ovakvih specifičnih stvari koji se tiču tih naslaga su rijetki, a sam ovaj nalaz na Hvaru je na neki način bio slučajnost", izjavio je tada Tvrtko Korbar, te dodao kako je javnost tek nakon tsunamija u Indijskom oceanu 2004. godine i u Japanu 2011. postala svjesna njihove razorne snage.

"Znamo kolike su ljudske žrtve i materijalnu štetu izazvali tsunamiji visine desetak, dvadesetak metara. Tsunamiji u Japanu i Indijskom oceanu su geološki gledano redovni tsunamiji visine desetak metara. Ovaj kojeg je izazvao udar asteroida, odnosno urušavanje velikih količina materijala u Atlantski ocean, izazvao je tsunami koji je inicijalno bio visok vjerojatno između 300 i tisuću metara. Budući da je slabio prolaskom kroz Atlantik, ulaskom u tadašnji ocean Tetis i dolaskom do naše Jadranske karbonatne platforme, koja je bila oko 10 tisuća kilometara udaljena od mjesta udara asteroida u Yucatanu u Meksiku, procjenjuje se da bi visina tsunamija na samoj platformi bila između 30 i 100 metara", ispričao je svojevremeno Korbar te dodao kako bi za preciznije određivanje visine toga tsunamija bile potrebne dodatne znanstvene kompjuterske simulacije.

"Procjene ovise i o tadašnjoj konfiguraciji obale i plitkovodne karbonatne platforme što je jako teško rekonstruirati. Sada postoje samo generalne sheme, odnosno generalna rekonstrukcija područja srednjeg Jadrana koji pokazuje da je na zapadnoj strani otoka Visa postojao duboki paleozaljev koji je pojačao tsunami koji je ostavio tragove na Hvaru", istaknuo je Korbar i naveo kako na drugim otocima, ali i na samom Hvaru ima još geoloških nalaza koji bi mogli biti zanimljivi turistima koje interesiraju takve stvari.

"Takvi su nalazi najbolje vidljivi uz same obale mora gdje more ispere zemlju i pokrivač koji pokriva naše karbonatne naslage. Na Hvaru postoji nekoliko lokaliteta, ali slični lokaliteti postoje i na drugim otocima, a oni bi se mogli obilježiti i opisati na prikladan način koji bi mogao zainteresirati turiste koje to zanima", rekao je tada, ali i napomenuo da ne postoji mogućnost da naše područje ponovno pogodi tsunami tolikih razmjera.

"U tom dobu nije postojao Apeninski poluotok, nakon ovih geoloških promjena zadnjih 50 milijuna godina izdignuli su se planinski lanci Dinarida i Apenina, konfiguracija se promijenila i zato ne postoji mogućnost ovako velikog tsunamija, ali tsunami je samo jedna od posljedica takvih katastrofa koje se događaju svakih stotinjak milijuna godina. Naše kolege s geofizičkog odsjeka PMF-a bave se tsunamijima do visine desetak metara i realna opasnost za takav tsunami na našem području postoji, a to znaju stanovnici Vela Luke i drugih dubokih zaljeva", zaključio je Korbar.