Tužna obljetnica: Prošle su 33 godine od pogreba 18-orice branitelja u Kusonjama
Danas je obilježena jedna od najtužnijih obljetnica u povijesti Grada Bjelovara, točno 33. obljetnica ukopa hrvatskih branitelja koji su mučki ubijeni u mjestu Kusonje na blagdan Male Gospe, 8. rujna 1991. godine.
Polaganje vijenaca i paljenje svijeća bilo je zakazano za 9.30 sati na novom groblju ‘’Borik’’, a potom je u 10 sati služena sveta misa zadušnica u Katedrali Sv. Terezije Avilske.
Svijeće su zapalili i vijence položili članovi obitelji poginulih branitelja u Kusonjama. Herojima se u ime Bjelovarsko-bilogorske županije poklonio župan Marko Marušić, u ime Grada Bjelovara zamjenik gradonačelnika Igor Brajdić, u ime predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića te je učinio Saborski zastupnik Miro Totgergeli, u ime Vlade RH Dinko Tandara, ravnatelj Uprave za savjetodavnu, psihološku i zdravstvenu pomoć pri Ministarstvu branitelja, državni tajnik u Ministarstvu obrane Branko Hrg u ime ministra obrane i potpredsjednika Vlade Ivana Anušića, Miroslav Ivančić, predsjednik Gradskog vijeća te predstavnici branitelsjkih udruga iz cijele Bjelovarsko-bilogorske županije.
‘Bolni jecaji odzvanjaju dvoranom…”
Obljetnicu najvećeg ukopa u bjelovarskoj povijesti i ove godine je organizirala Udruga obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata RH Kusonje 91-93 i Bjelovarsko-bilogorska županija na čelu s predsjednikom Ivanom Dukićem, uz potporu Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije.
Regionalni portal Bjelovar.live lani je s gospodinom Dukićem razgovarao uoči pretprošle obljetnice koja uvijek teško pada.
– Na datum 5. veljače prisjećamo se ukopa 18 hrvatskih branitelja ekshumiranih iz prve masovne grobnice u Domovinskom ratu. Uz pomoć iskrenih domoljuba locirana je, a potom i ekshumirana tijela iz masovne grobnice te potom prevezena na sudsku medicinu u Zagreb gdje je izvršena identifikacija tijela žrtava. Dana. 4. veljače 1992. godine, posmrtni ostaci žrtava izloženi su u sportskoj dvorani. Bili su to izuzetno teški dani, posebno za obitelji žrtava. Dolazimo u dvoranu gdje je izloženo 18 lijesova i na svakom od njih hrvatski stijeg s križem ispred. Odzvanjaju bolni jecaju majki i očeva, udovica, djece, rodbine, braće, sestara… Nepregledne kolone građana koji su se došli oprostiti od svojih junaka, lagano se krećući, u tužnoj koloni, sa suzama u očima i nevjericom. da, s nevjericom jer sve do tada smo se nadali da postoji šansa da su živi. Tu je, nažalost, nadi bio kraj – prisjetio se tada Dukić.
Misu zadužnicu vodio je kardinal Franjo Kuharić
Nažalost, stigao je tužan i bolan dan ukopa. Dan kada su hrvatski vitezovi trebali biti predani svetom hrvatskom tlu i vječnosti.
– Tog dana na Boriku se okupilo oko 20 tisuća ljudi. Ponovno suze, jecaji, jauci. Misu zadušnicu vodio je pokojni nadbiskup Franjo Kuharić koji je u svojoj propovijedi nastojao naći riječi utjehe za obitelji, ali jednostavno emocije obitelji su bile velike. I neutješne. Najveće bogatstvo čovjeka je dati život za bližnjeg svog ili svoje, a oni su svoje bogatstvo ostavili za nas. Kako im tu ljubav vraćamo, zapitajmo se dragi sugrađani. Jasno nam je svima da se naša mladost nije borila za ovakvu državu u kojoj njihova djeca moraju tražiti posao u inozemstvu, dok su nečija djeca s druge strane uhljebljena u državnim i gradskim firmama, institucijama… Žalosno – kazao je lani Dukić za Regionalni portal Bjelovar.live.
