U Hrvatskoj postoji svijet umiranja u kojemu COVID-19 nije karijes i korona nije laž, a postoji i paralelni svijet lažnih proroka, neodgovornih političara i izmanipuliranih prosvjednika
Kada skinete svoj zaštitni ogrtač, masku FFP2, rukavice, te izađete iz COVID odjela, a potom i bolnice, shvatite da ništa, baš ništa ne govori da se unutra vodi ustrajna, beskompromisna, nesmiljena i beskrajna bitka za zdravlje i život. Zdravlje i život desetaka i stotina bolesnika koji se očajnički bore za disanje, za svaki novi udah. I tako iz dana u dan zdravstveni djelatnici na COVID odjelima proživljavaju s pacijentima njihovu borbu, u okruženju u kakvom nikada nisu bili u svojoj profesionalnoj karijeri.
Postoji svijet u kojemu već skoro dvije godine živimo mi liječnici i ostali zdravstveni radnici. Svijet prepunjenih odjela i intenzivnih jedinica, napregnutih hitnih službi i hitnih prijema, beskrajnih svakodnevnih testiranja, nemogućih zadataka pred epidemiološkim službama, opterećenih obiteljskih liječnika. Svijet premorenog i prenapregnutog zdravstvenog sustava, svijet brige o najranjivijim dijelovima društva. Velik broj zaraženih, iznimno velik udio pozitivnih među testiranima, među najvećima u Europskoj uniji. I ono najgore i najopasnije: velik broj hospitalizacija, velik broj pacijenata na respiratorima i prevelik broj smrti. Svijet u kojemu je u Hrvatskoj od COVID-19 umrlo više od 10.000 naših sugrađana.
A postoji i onaj paralelan svijet, izvan brojnih hrvatskih bolnica i zdravstvenih ustanova. Svijet u kojemu naši sugrađani funkcioniraju uobičajeno. Ljudi se druže, piju kavu, objeduju zajedno, posjećuju se, proslavljaju različite prigode. Ove subote bio je lijep, jesenski, sunčan dan. Ljudi su išli u kino ili shopping. Netko na ručak. Netko u šetnju u šumu ili park. A njih više tisuća, koji na vrhuncu borbe s pandemijom odbijaju žrtvovati i najmanji komadić svoje komocije, je otišlo na neprijavljeni antivakserski prosvjed u Zagrebu.
Dio ljudi očito živi u nekom paralelnom svijetu. Svijetu omalovažavanja opasnosti od epidemije, banaliziranja COVID-19, negiranja potrebe cijepljenja, izravnog kršenja protuepidemijskih mjera i propisa. Svijetu nesavjesnog ponašanja brojnih pojedinaca koje izravno doprinose širenju virusa. Svijetu u kojemu je sve dopušteno i prihvatljivo. Svijetu u kojemu se politički profitira na pandemiji. Svijetu u kojemu se glasno plješće neznanju i neistinama, maska nosi ispod brade, a objave o broju umrlih se označavaju emotikonom smijeha. Svijetu u kojemu se vjeruje Youtube ekspertima, a ne vjeruje iskusnim liječnicima. Svijetu u kojemu nije problem virus, već su problem mjere borbe protiv virusa. Svijetu teorija zavjera, lažnih proroka i nerazumnih sljedbenika, svijetu potpune društvene neodgovornosti i samoživosti koje se, u biti, kriju iza zlouporabe simbola slobode.
Postoji svijet u kojemu svakodnevno nedostaje slobodnih kreveta na COVID odjelu, u kojemu se grozničavo traži high-flow uređaj po bolnici da se hitno uporabi u bolesnika čije se disanje urušava. U bolesnika kojemu na 16 litara kisika na masku zasićenje ne prelazi 85 % (a sve ispod 92 % je nedovoljno i predstavlja jasan znak slabosti funkcije disanja). Bolesnika koji vas gleda zabrinutim pogledom i ponavlja da nema zraka, da ne može disati. Postoji svijet u kojemu morate intubirati bolesnika odmah „s vrata“ jer doslovno prestaje disati. U kojemu se uvijek traži mjesto više u jedinici intenzivnog liječenja. U kojem pokušavate premjestiti bolesnika u drugu bolnicu jer kod vas više nema mjesta. Svijet u kojemu su infektolozi, internisti i anesteziolozi koji su educirani za intenzivno liječenje pacijenata na respiratorima toliko preopterećeni, premoreni i toliko ih nedostaje, da se ponavlja scenarij iz prošlojesenskog drugog vala kada su u jedinicama intenzivnog liječenja i COVID odjelima morali raditi i neurolozi, ginekolozi, urolozi i psihijatri jer nas jednostavno nije bilo dovoljno za sve teško oboljele. To je svijet nas liječnika, medicinskih sestara i ostalih zdravstvenih djelatnika, svijet u kojemu svakodnevno radimo, svijet koji svakodnevno živimo.
Naš svijet, kao i svijet naših COVID i ne-COVID pacijenata, je onaj u kojemu su bolnice prisiljene otkazivati pružanje redovite, nehitne zdravstvene zaštite. Svijet u kojemu se svakodnevno otvaraju novi COVID odjeli i intenzivne skrbi. U te odjele se najvećim dijelom primaju necijepljeni bolesnici, a djelatnika sve više nedostaje. Svijet u kojemu kirurg, umjesto da operira žuč, liječi upalu pluća u COVID bolesnika, svijet u kojemu otorinac, umjesto da operira krajnike, zbrinjava COVID suspektne pacijente u izolaciji hitnog prijema, svijet u kojemu anesteziolog već tjednima nije uspavao bolesnika za operaciju jer ne može izaći i iz jedinice intenzivnog liječenja koja je sve punija COVID bolesnika. Ali, taj svijet vide samo oni koji rade u njemu ili oni koji nažalost teško obole. Za sve druge taj je svijet nešto apstraktno, nešto tamo daleko, iza ograde, iza bolničkih vrata, iza debelih izoliranih zidova, iza vrata i prozora COVID odjela, gotovo pa nepostojeći, neki paralelni udaljen i nevidljiv svijet.
No, nažalost, može se vidjeti i jedan sasvim drukčiji svijet. Svijet u kojemu se viče. Želimo slobodu, želimo pravo na izbor, nećemo potvrde, nećemo maske, nećemo zabrane, kliče manji, ali vrlo glasan dio građana. Podršku i poticaj im daju utjecajni pojedinci i još utjecajnije institucije. Je li 0,5 % umrlih vrijedno ovoga kaosa, pitao se bivši član Znanstvenog savjeta, koji dan prije negoli je pozvao antivaksere na prosvjed. Cijepljenje je molekularno tetoviranje i uništavanje budućih generacija, kaže profesor (koji nije liječnik) na Medicinskom fakultetu. COVID potvrde su teror, ponašajte se kako vas je volja, kaže Predsjednik Republike. Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije izdaje priopćenje pod naslovom „Je li cijepljenje protiv COVID-19 moralno prihvatljivo?!“ Saborski zastupnici zazivaju pravo na virus, pozivaju na prosvjede i otpor, govore o definiciji cjepiva. Traže se prava, ali ne i obveze. Traži se sloboda pojedinca, ali se nikako ne želi prihvatiti obveze, dužnost očuvanja svoga i zdravlja svoga bližnjeg. Jedno bez drugoga nikako ne može, neodvojivo je, kao lice i naličje, kao „pismo i glava“. Individualne slobode koje se traže, za umrle nemaju smisla. Slobode, dakle, nema bez života i zdravlja. Obveze pri tomu nisu samo pravna, nego i moralna kategorija.
Sve je kulminiralo ove subote skupom u Zagrebu. Neprijavljenim skupom, skupom koji je bio velik rizik širenja zaraze, skupom koji je nakon očekivanog dizanja tenzija praznim parolama i izrečenom gomilom besmislica uključio i nasilje prema novinarima. Skupom koji je završio pred HTV-om sa zahtjevima za ulazak u studio Dnevnika. Skupom ljudi kojima manipuliraju pojedinci koji žele politički i društveno profitirati na ovoj velikoj zdravstvenoj krizi. Hoće li itko od njih skrbiti ili pomoći u skrbi o brojnim teško oboljelima? Hoće li ih liječiti? Hoće li možda snositi ikakvu odgovornost za ogroman broj hospitaliziranih, za prevelik broj umrlih? Neće. Naravno da neće, jer da hoće ne bi to činili. Jednostavno mogu govoriti i raditi što žele i neće osjetiti nikakvu posljedicu, osim možda u eventualnoj pojedinačnoj zarazi nekoga iz njihovog okruženja.
U Hrvatskoj, nažalost, postoji svijet umiranja. U kojemu COVID-19 nije karijes, u kojemu korona nije laž, niti prijevara. U kojemu nema „pravog vremena za zaraziti se“. U kojemu od COVIDa umiru i mlađi ljudi bez komorbiditeta. Svijet neizvjesnosti, iščekivanja i zabrinutosti. U Hrvatskoj postoji svijet protkan zvukom respiratora, pištanjem monitora, sirenom vozila hitne pomoći, šuštanjem visokog protoka kisika, ožiljcima kože lica, profesionalnosti, stručnosti i odlučnosti. Svijet liječnika i zdravstvenih djelatnika. Stvarni svijet života i težak svijet smrti. Svijet iznimne odgovornosti.
A postoji i svijet lažnih proroka, neodgovornih političara, izmanipuliranih prosvjednika. Svijet studijskih reflektora, kamera, PR savjetnika i savjeta. Svijet ovisnosti o ispitivanjima javnog mnijenja, neodlučnosti, ignorancije i sebeljubja. Svijet anketa, likeova i politikanstva. Svijet nepodnošljive lakoće neodgovornosti za izrečeno i učinjeno. Svijet krajnje sebičnosti.
U Hrvatskoj definitivno postoje paralelni svjetovi. Nekoliko njih.
Izvor:tportal.hr/Foto: PIXSELL
