U masovnoj grobnici u Križanovom jarku već drugi dan iskapanja pronađene kosti najmanje 82 žrtve
Proces ekshumacije...
Macelj. Kada spomenete to mjesto u zagorskoj općini Đurmanec, prosječnom Hrvatu padnu dvije stvari napamet – prva je “sjeverozapadna vrata Hrvatske” – granični prijelaz prema susjednoj Sloveniji i ostatku Europske unije, mjesto gdje se prelazi Schengen. A druga, ona za hrvatsku povijest mnogo upečatljivija, jest da je to mjesto monstruoznih zločina komunističkog režima poslije Drugog svjetskog rata, najvećih na tlu Republike Hrvatske. Tamo je ubijen 21 svećenik, redovnik i bogoslov, a ekshumirane su još 1163 žrtve. Procjena je da je na tom području stradalo oko 12.000 žrtava…
Ministarstvo hrvatskih branitelja stoga je na području Maceljske gore, 18. svibnja započelo terenska istraživanja, odnosno probna iskapanja. I već drugi dan istraživanja, na području zvanom Križanov jarek, pronađena je masovna grobnica. Obradi se pristupilo po svim pravilima struke, a ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 82 žrtve poslijeratnog razdoblja iz grobnice dimenzija 4 x 4,6 metara.
– Mi smo krenuli s terenskim istraživanjima, tj. probnim iskapanjima i ekshumacijom, 18. svibnja, s time da smo u rujnu prošle godine ovdje dva dana vršili izvide s članovima Udruge “Macelj 1945.”. Na temelju nekih njihovih saznanja, oni su nam pokazali nekoliko mjesta koja bi mogla biti pogodna za daljnje istraživanje. Po dostupnim medijskim zapisima i informacijama udruge, oko 12.000 žrtava se nalazi na području Maceljske gore, a iz Udruge “Macelj 1945.” su nam pokazali početnih četiri do pet lokacija koje smo mi uvrstili u prvu fazu istraživanja. Nakon zajedničkog izvida, napravili smo plan istraživanja, a druga i treća faza će se planirati u narednom razdoblju. – objasnila nam je Ivona Paltrinieri, voditeljica terenskog istraživanja,donosi zagorje-international.hr.
Proces ekshumacije
– Radimo po cijeloj Hrvatskoj. Prije Maclja smo radili na Brdovcu, a prije Brdovca smo posjetili Garešnicu, te sada, u ovoj prvoj fazi istraživanja Maceljske gore, planiramo obradu i još nekoliko lokacija, tj. platoa na Volovčici i Lepe Bukve, područja na kojem se radilo još 1992. godine i gdje su tada ekshumirane četiri jame – dodala je Paltrinieri.
Na ekshumaciji prve lokacije, Križanovog jarka, radili su deset dana, odnosno dva tjedna. Na Maceljskom gorju, kojeg smatraju jednim od složenijih terena, radi 10 do 15 ljudi, koristeći se raznim metodama rada – od raznih arheoloških metoda, do upotrebe modernih tehnologija poput zračnih fotografija dronom, georadara, totalne stanice i 3D modela za izvid i dokumentaciju terena, koju predvodi Zvonko Juras. Svakom terenu se pristupa individualno i na zaseban način. Članovi tima istraživanja prilagode se terenu na kojem se vrši istraživanje, npr. spilje se istražuju uz pomoć speleologa ili ako bude sumnje o eksplozivima na lokalitetu, radi se uz pomoć pirotehničara. Napominju da je Macelj teže pristupačan teren, jer se velik dio lokaliteta nalazi u šumi, pa je bilo potrebno krčiti put i mora se konstantno paziti na sigurnost ljudi zbog skliskog i promjenjivog terena čija struktura otežava ekshumaciju, no naglašavaju da se svakom terenu prilagode i da za njih nije ni jedan zadatak zahtjevan.
– Svi na terenu imaju svoju zadaću i sve ima svoj redoslijed. Govoreći o Križanovom jarku, prvi dan smo radili pristup mikrolokaciji, a drugi dan, kada smo pronašli grobnicu, počeli smo tražiti njene rubove – objasnila je Ana Mikulka, forenzička antropologinja.
Nakon što se izvrše inicijalna informiranja o lokalitetu ekshumacije i utvrdi se postojanje grobnice, kreće se s kopanjem, ručno ili bagerom, prate se promjene u tlu, određuje rub grobnice te se skida sloj po sloj. Kada se dođe do kostiju, one se počinju čistiti ručno, a to se radi zbog utvrđivanja što se točno dogodilo na licu mjesta. Mikulka naziva tu fazu vrlo bitnom zbog konteksta.
– Po tome zaključujemo što se zapravo dogodilo. Jesu li bili obučeni, jesu li polagani, bačeni u jamu, ima li čahura itd. Iako je grobnica u Križanovom jarku velika, kompaktna je, pravilna i nakon četiri dana čišćenja, peti dan smo dokumentirali grobnicu totalnom stanicom, vojska je lokalitet zabilježila fotografijama iz zraka, a MUP je pomogao 3D skeniranjem grobnice. Bitno nam je da izvadimo posmrtne ostatke kako treba, sakupimo što više kvalitetnih informacija i antropološkom obradom pokušavamo utvrditi biološki profil, ali i izvršiti DNA analizu, ako je to moguće i ako se to traži – ukratko je proces opisala Mikulka.
Nakon prve faze rade i obrade prvih četiri do pet lokacija, red je na antropološkoj obradi, a nakon nje se pripremaju posmrtni ostaci za sahranu. Grobnica u Maclju je već izgrađena i istraživači će s udrugom kroz godinu dana sahraniti ostatke.
Antropološko istraživanje
Svi posmrtni ostaci koji se sada ovdje pronađu, idu na daljnju obradu u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu. Bez obzira na to jesu li žrtve individue ili se radi o masovnoj grobnici, provodi se antropološko istraživanje. Cilj je, prvenstveno, utvrditi o koliko se ljudi radi. Kosti su dobro sačuvane zbog glinenog tla, međutim ono podosta isušuje kosti. Usprkos tome, antropološka analiza je izvediva.
– Sve se opere u laboratorijskim uvjetima za daljnju obradu i onda se nastavlja s radom na biološkom profilu populacije stradale na tom mjestu. Utvrđuje se spol, doživljena starost, uzrok stradanja, jesu li imali bolesti, prijelome, dentalne zahvate itd. Sve to se može utvrditi na temelju pronađenih kostiju – rekla je Mikulka te nadodala da je proces dobivanja DNA, tj. stare DNA, iz kostiju komplicirani proces koji neće raditi.
– Križni put se podosta razlikuje od ostalih istraživanja. Od broja žrtava, do konteksta vremena i usprkos boljoj tehnologiji od one iz 1992. kada su se vršila prva iskapanja i boljim rezultatima istraživanja generalno, ovom lokalitetu nedostaje primarnih svjedoka. Unatoč tome, zadovoljni smo dosadašnjim rezultatima, posebno ekshumiranim ostacima odmah drugog dana radova – zaključili su.
Napominju da su uspostavili dobru komunikaciju s mještanima, načelnikom, lokalnim župnikom i općinom i da pomažu pri procesu svojim nadopunama. Plan je, ističu, da se vrši istraživanje do kraja lipnja, a nakon procesa antropološke obrade, zajedno sa sudskim vještacima piše se izvješće, daju se zaključci i preporuke i dokumentira se cijeli proces.
Smatra se da je na Macelju stradalo od 12 do 13 tisuća žrtava, po izjavi partizanskoga stražara Mladena Šafranka, pokajnika koji je pokazao mjesta smaknuća. On je spasio domobranskoga časnika Frana Živičnjaka, koji je svojim zalaganjem od 1990. do1998. razotkrivao strahote Macelja i zapisao svoja i Šafrankova svjedočanstva.
Na Macelju se dogodio najveći pokop ikada zabilježen u Hrvata-Politika zaborava poslije pokopa
