U SPOMEN Ivica Matešić Jeremija – u trajnom sjećanju

Na današnji dan, 21. lipnja 2020. godine, u Zadru je preminuo Ivica Matešić Jeremija – hrvatski publicist, književnik, dragovoljac Domovinskog rata, časnik i vojno-diplomatski predstavnik Republike Hrvatske.

Rođen 27. veljače 1959. u Arbanasima pokraj Zadra, Matešić je za života ostavio dubok trag na vojnom, političkom, kulturnom i publicističkom planu. Tijekom Domovinskog rata bio je dozapovjednik nenaoružanih odreda Mjesnih zajednica Arbanasi i Ričine, predsjednik Skupštine MZ Ričina, zapovjednik voda veze Sv. Ivan – Poličnik te diverzantskog voda bataljuna "Sveti Mihovil". Obnašao je i dužnosti pomoćnika zapovjednika 7. domobranske pukovnije i Zbornog mjesta Zadar, a bio je i nastavnik na zrakoplovnom učilištu "Rudolf Perešin" u Zadru.

Uz vojnu karijeru, aktivno je sudjelovao u civilnom životu – kao gradski vijećnik i predsjednik Turističke zajednice Grada Zadra.

Od 2005. do 2008. obnašao je dužnost vojnog izaslanika RH u Italiji, a bio je i prvi hrvatski polaznik Visokih studija obrane Talijanske Republike (IAZD). Diplomirao je i magistrirao političke znanosti i novinarstvo u Perugiji (2009.), a dodatni magisterij iz komunikologije stekao je u Zadru 2010. godine. Od 2010. do 2013. bio je načelnik Službe za međunarodnu suradnju Ministarstva obrane RH, a potom vojni izaslanik RH u Makedoniji, Kosovu i Albaniji (2013. – 2017.). Za svoj rad odlikovan je brojnim vojnim i civilnim priznanjima.

Ivica Matešić Jeremija bio je i plodan publicist – stalni kolumnist „Narodnog lista“ (rubrike Izravno s bojišnice, Civilna bojišnica) te „Zadarskog lista“ (Četiri kantuna). Autor je i koautor niza zapaženih dokumentarnih filmova nagrađenih na međunarodnom vojno-dokumentarnom festivalu u Braccianu kod Rima:

• Križ moje braće (scenarij: I. M. Jeremija, redatelj: Darko Dovranić) – plaketa "Narodi i vojske" 2006.

• Bombardiranje Zadra 1991. (autori: Miljenko Dujela i I. M. Jeremija) – nagrada u kategoriji povijest, 2007.

• Zadar – Maslenica 1993. (u suradnji s Bernardom Kotlarom) – plaketa "Narodi i vojske", 2008.

Njegove riječi ostaju trajno upisane u kolektivnu memoriju – epitaf "Oni su Hrvatska, njima je dugujemo" uklesan je na brojnim spomenicima poginulim braniteljima u Zadarskoj županiji, a isti je naslov nosila i knjiga o nestalima u Domovinskom ratu (Oni su Hrvatska, njima je dugujemo, grupa autora, Zagreb, 2006.).

Njegov tekst "Nitko im nije mogao reći" stoji na spomen ploči u dvorani Jazine, posvećenoj poginulim pripadnicima navijačke skupine Tornado.

Posebno se ističe tekst "Vrijeme garde hrvatske 1991.", jedan od najcitiranijih uradaka posvećenih početku Domovinskog rata. Uz njega ostaju upamćene i pjesme "Ko zlato zemlje oni su bili", "Cigla na putu" (posvećena nestalim pripadnicima ZNG-a) te posebno "Naresla je trava" – oda generalu Anti Gotovini, suborcu i prijatelju koji ga je potaknuo da svoje prve tekstove objedini u zbirci Križ moje braće.

Ivica Matešić Jeremija ostavio je neizbrisiv trag – kao ratnik, pjesnik, diplomat i svjedok vremena. Njegov rad, riječ i život zauvijek ostaju dio hrvatske povijesti i identiteta.