U SPOMEN Na današnji dan prisjećamo se Krunoslava Kalafatića – simbola mladosti, hrabrosti i ljubavi prema Domovini

Krunoslav Kalafatić – Maloljetni heroj Domovinskog rata čije ime Osijek pamti s ponosom. Rođen 1. lipnja 1975., poginuo 22. listopada 1991. – heroj koji je s 16 godina branio Osijek i dao život za Hrvatsku

Osijek, 1. lipnja 2025. – Na današnji dan, s dubokim poštovanjem i tugom u srcu, prisjećamo se rođendana Krunoslava Kalafatića, mladog hrvatskog heroja koji bi danas slavio svoj 49. rođendan. Rođen 1. lipnja 1975. godine, Krunoslav je bio jedno od 2600 maloljetnih lica koja su, u vihoru Domovinskog rata, odlučila položiti svoju mladost na oltar slobode. Njegov život, prerano ugašen 22. listopada 1991., svjedočanstvo je neugasive ljubavi prema Domovini i neizmjerne žrtve koja je utkala temelje moderne hrvatske države.

U danima kada su granate parale osječko nebo, a agresija prijetila uništenjem ne samo gradova već i budućnosti jedne nacije, Krunoslav nije dvojio. Napustio je školsku klupu i stao rame uz rame s braniteljima svoga grada. Kao pripadnik Narodne zaštite, aktivno je sudjelovao u obrani osječke četvrti Jug 2, jednog od najizloženijih dijelova grada koji je gotovo svakodnevno trpio topničke udare. Bio je to čin dubokog domoljublja i nevjerojatne osobne hrabrosti – čin djeteta koje je prerastalo vlastite godine, vođeno vjerom u pravdu i slobodu.

Krunoslav je bio dijete, ali njegova odluka bila je odluka odraslog čovjeka – svjesna, hrabra i časna. Njegova pogibija, u samo 16. godini života, ostaje trajni ožiljak u srcu Osijeka i hrvatskog naroda. No, to je i svijetla točka u povijesti naše borbe – podsjetnik da sloboda nikada nije dana, već krvlju izborena.

Posmrtno mu je dodijeljen najviši dočasnički čin – časnički namjesnik – čime je Republika Hrvatska iskazala zahvalnost i priznanje njegovoj nesebičnosti i vojničkoj časti.

U vremenu kada se sjećanja na Domovinski rat sve više pokušavaju gurnuti na marginu kolektivne svijesti, Krunoslav Kalafatić postaje simbol potrebe za kulturom sjećanja. Jer sjećati se ne znači živjeti u prošlosti, već graditi budućnost s poštovanjem prema onima koji su je omogućili.

Danas, kad bi njegova obitelj trebala puhati 49 svjećica na torti, ostaje tišina. No ta tišina govori više od riječi – govori o boli, ali i o ponosu. Govori o nepravdi života, ali i o veličini žrtve. Govori o Krunoslavu, i svima onima koji su poput njega rekli: “Ja idem, jer Domovina zove.”

U mislima i molitvama, prisjećamo se i svih drugih maloljetnih branitelja – dječaka koji su prerano odrasli i zauvijek ostali mladi. Njihove priče moraju biti utkane u obrazovni sustav, u medijski prostor, u svijest nove generacije – kako bi istina bila neugasiva i kako bi njihova žrtva ostala trajno upisana u nacionalni identitet.

Slava mu i hvala. Krunoslave, nisi zaboravljen.