UGASILA SE ZVIJEZDA LIJEPE HEROINE DESNICE Šefica Neovisnih za Hrvatsku podnijela ostavku
Heroina hrvatske desnice, titula je to koju je uz europarlamentarku Ružu Tomašić donedavno nosila i predsjednica Neovisnih za Hrvatsku Bruna Esih koja je tu stranku osnovala u suradnji s nekadašnjim kolegom Zlatkom Hasanbegovićem. Sve do europskih izbora činilo se da su Esih i Hasanbegović neraskidiv dvojac, a njihova suradnja nadilazila je profesionalne i političke okvire. Do burnog raskida prijateljstva, ali i političke suradnje došlo je kada su lideri ove relativno nove političke opcije uvidjeli da nisu uspjeli osvojiti ni jedan mandat, i dok je Esih svojem kolegi spočitavala nekorektan pokušaj preuzimanja stranke, Hasanbegović se nije previše oglašavao u javnosti. Karijeru je nastavio osnivajući vlastitu stranku koja se potom pridružila Hrvatskim suverenistima i Miroslavu Škori.
Pogrešni ljudi
Za to vrijeme Esih je stranku navodno nastavila graditi po terenu, pripremajući se za parlamentarne izbore. Te su joj pripreme uzele toliko vremena da se u sabornici iznimno rijetko oglašavala, a taj izostanak javnih nastupa rezultirao je time da ni na parlamentarnim izborima nije uspjela prijeći prag premda je uz nju stajala Generacija obnove i Hrvatska stranka prava na čijem je čelu Karlo Starčević. Jedno se vrijeme u političkim kuloarima govorilo o suradnji Brune Esih i nekadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, s kojim se sastajala, međutim, i taj se plan izjalovio jer su se Karamarkove ambicije i povratnički planovi rasplinuli kada je privedena njegova supruga Ana Karamarko. To što Esih nije dobro prošla na parlamentarnim izborima u njezinoj stranci, koja danas nosi etiketu strančice, nisu najbolje primili, štoviše, kritičari s desnice smatraju da je sama kriva za takav rezultat. Mnogi drže da je stranka bez Zlatka Hasanbegovića izgubila smisao te da se on, za razliku od konzervativne kolegice, u javnom prostoru uspio nametnuti jasno artikuliranim stavovima, intelektom, pa i nevjerojatnim instinktom za političko preživljavanje. Taj je nevjerojatni instinkt Hasanbegovića usmjerio k Miroslavu Škori, kojega je podupirao na predsjedničkim, a zatim i na parlamentarnim izborima kao nositelj liste u prvoj, zagrebačkoj izbornoj jedinici iz koje je u jakoj konkurenciji ipak uspio osigurati još jedan zastupnički mandat. O mandatima u redovima Brune Esih mogu samo sanjati, a kako tvrde oni koji su joj bliski, ova je političarka tijekom kampanje pokazala nevjerojatnu i neargumentiranu svojeglavost. Na stranačkim listama ukazala su se neprepoznatljiva lica koja se u svojim sredinama nisu dokazala, dok su ispod radara prošli oni koji u stranci, pa i na samoj desnici ipak nešto vrijede.
Osim što je na liste stavila dio neprepoznatljivih ljudi, na njima su se pojavili i oni čija su stajališta u javnosti izazivala zgražanje jer su neumjesno iskomunicirana. Jedna od tih koji su u javnosti izazivali nevjericu svakako je Iva Majčica, jedna od kandidatkinja u desetoj izbornoj jedinici koja je do izbora široj javnosti bila potpuno nepoznata, no u medije se probila zahvaljujući objavi na društvenim mrežama na kojoj je ustvrdila kako je “svijet otišao naopako otkako su muškarci ženama dali pravo glasa”. Ta je retorika zgrozila članstvo stranke koje je takve istupe ocijenilo nepromišljenima. Nepromišljene izjave, loše kreirane liste, odbijanje suradnje s drugim potencijalnim partnerima, pa i sa Škorom, sve se to obilo o glavu bivšoj saborskoj zastupnici, koja je nakon debakla na parlamentarnim izborima odlučila podnijeti ostavku na poziciju predsjednice stranke koju je sama osnovala. Međutim, kako u ovoj stranci ništa ne ide bez protokola, tako je protokolarno odluka Brune Esih stigla pred Predsjedništvo stranke, koje ju zatim, kakve li ironije, nije prihvatilo. Intrigama tu nije kraj, sam sebi na sve stranačke funkcije otkaz je dao jedan od prepoznatljivijih članova stranke Martin Pauk, a unutar NHR-a su stanjem u stranci pa i ovim ostavkama i odlascima sve zbunjeniji. Mnogo članova napušta stranku, uplaćuje svoje posljednje članarine i traži ispisnice, u isto vrijeme u pitanje se dovodi opstanak županijskih šefova, no najbolnija rečenica koja se može čuti među razočaranim članstvom svakako je ona: “Mene je sram”. Uviđajući da je došlo do prvog vala nezadovoljstva u njezinim redovima, Esih se odmah nakon izbora na društvenim mrežama obratila svojim članovima i pristašama. “Mnogi su nas uvjeravali da je nužno odreći se malo moralnog u sebi, biti malo spremniji na kompromis, mora se, kako kažu ‘zaigrati postojeću igru’, postići cilj, dakle, vlast i s te zauzete pozicije vratiti se svojim uvjerenjima. Prodati sebe i ono u što vjeruješ i naknadno se vratiti tomu? Ne poznajem nikoga tko je to uspio. Gledam izbliza neke koji su to pokušali, zavedeni dobrom pričom za instant uspjeh, ali su se izgubili po putu uživajući u moći i vlastitome liku. Tako politički uspjeh postaje isključivo uspjeh u službi vlastitoga političkoga dobra, ne dobra za narod, ne dobra za Hrvatsku. Stoga, nemojte nas žaliti. Daleko smo od cilja, najdalje moguće, matematika to jasno kaže, ali nismo izgubili moralni kompas u sebi. On kaže da smo točno tamo gdje trebamo biti u dugom procesu ozdravljenja Hrvatske. Ne postojimo i ne radimo tek radi uspješnog uroda danas – sjeme je posijano, a žet će ga, ako Bog da, naši mladi članovi, naša djeca i unuci”, poručila je donedavna zastupnica, navodeći da njezina stranka smeta svima onima koje prema cilju vode laž i licemjerje.
“Smetamo i svima onima koji su nas htjeli kupiti ili prilagoditi svojoj potrebi. Naravno da bismo i mi imali koristi od toga, zadovoljstvo dogovorenim poslom uvijek mora biti obostrano. Kako smo mi tvrdili i osjećali da već imamo sve što nam treba, ponuđači su se redom počeli duriti i opanjkavati nas kao momak kad ga odbije djevojka – em je gadna, em zla, em napuhana…”
Postizborni plač
“Spretno su nas zatajili i dojučerašnji istomišljenici stava o pobačaju, koji su preko noći uvidjeli da im je Mostov ili Škorin stav dovoljno prihvatljiv iako je istovjetan HDZ-ovu protiv kojeg su se borili i dijelom na tom stavu za zakonsku zabranu pobačaja (koji otvoreno zagovara samo Desna liga i NHR) izgradili svoj lik, djelo, udruge i medije kojima upravljaju. Popis likova iz kategorije onih kojima smetamo podugačak je, a kreće se od običnih kukavica i skupljača mrvica do ozbiljnih, opasnih igrača i kreatora političke stvarnosti. Takvima se prilagoditi? Zbog takvih pristati na kompromise? Ako se pod tim misli žrtvovanje vlastitih imena i imena stranke radi tzv. zajedničkog dobra, a jamčim da se misli, to je jedina žrtva na kakvu nismo spremni. Nitko tko se stvarno borio nije se borio za takvu Hrvatsku – tko smo onda mi da izdamo njihove ideale”, istaknula je, odbacujući tezu da su ona i njezini kolege u kampanji odmagali desnici, a išli na ruku HDZ-u.
Kada već govorimo o odnosima između HDZ-a i Brune Esih, valja podsjetiti da je upravo ona bila jedno od iznenađenja prošlih parlamentarnih izbora, a u sabornicu je prošli put ušla na HDZ-ovoj listi (koju je tada sastavljao Karamarko) kao nezavisna, zahvaljujući preferencijskim glasovima. Riječ je o uistinu osebujnoj i odvažnoj dami, rođenoj Splićanki, majci troje djece i profesorici kroatologije, koja bi mogla ostati zapamćena kao autorica zakona o lustraciji. Karijeru ove odvažne žene obilježio je jedan slučajan susret, kada je na obrani diplomskog rada igrom slučaja u komisiju sjeo profesor Josip Jurčević, inače suradnik na Institutu “Ivo Pilar”. Esih je na obrani briljirala, a tema joj je bila usko vezana uz Domovinski rat pa su nastavili suradnju. Na istom institutu upoznaje i Zlatka Hasanbegovića, o kojem je donedavno imala samo riječi hvale. S Hasanbegovićem je 2004. osnovala Hrvatski križni put, udrugu koja se bavi istraživanjem stradanja Hrvata u Drugome svjetskom ratu i poraću, kada su mnogi postali žrtve represivnog komunističkog aparata, a tema udruge su i ubojstva u emigraciji. Sada su pred Brunom Esih očito neki novi izazovi i neke nove odluke koje se odnose i na njezinu političku budućnost.
