Umirovljenici na Ustavnom sudu: 'Država će nam svakog mjeseca oteti 17 milijuna eura'
Zbog odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, kojom se od 1. siječnja 2026. godine umirovljenicima omogućuje rad na puno radno vrijeme uz primanje pola mirovine, Stranka umirovljenika je Ustavnom sudu podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti, naglašavajući kako je riječ o diskriminaciji i oduzimanju već stečenog prava
Kako su ranije i najavili iz Stranke umirovljenika, u ponedjeljak su Ustavnom sudu podnijeli prijedlog za ocjenu suglasnosti Zakona o mirovinskom osiguranju s Ustavom Republike Hrvatske.
To se odnosi i na obavljanje obrta ili samostalen djelatnosti, kao i na sve vrste mirovina stečenih po redovitim ili posebnim propisima.
'Smatramo da je ova odredba, koja u stvari financijski kažnjava one koji žele ili moraju raditi, protuustavna i protivna načelu vladavine prava i praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), jer je zakonodavac 'prekoračio granice dopuštenog u normativnoj intervenciji'. Umjesto da se potiče radna aktivnost i samoodrživost starijih osoba, njih će HZMO za rad svakog mjeseca financijski kazniti sa po nekoliko stotina eura, polovicom mirovine, a što je retroaktivno miješanje u već stečena prava', poručuju iz Stranke umirovljenika.
Oduzimanje zakonitih uplata
Predlažu Ustavnom sudu da spornu odredbu ZOMO-a proglasi neustavnom, jer mirovine 'proizlaze iz zakonitih uplata u mirovinski sustav'.
'Suprotno bi teško ugrozilo temeljni poredak zasnovan na povjerenju građana u sustav socijalnog osiguranja, koji se temelji na doprinosima, gdje je svaka uplata svojevrsno ulaganje vlasništva, temeljem kojeg se stvara opravdana očekivanja za buduću korist. Povreda tih očekivanja (bez legitimnog obrazloženja i razmjernosti) predstavlja i povredu prava vlasništva, i institucionalnu povredu pravnog poretka', stoji u njihovom prijedlogu Ustavnom sudu koji broji 20 stranica.
Oni se, naime, pozivaju na to da se 'prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom'. Dakle, jednom stečeno pravo, u ovom slučaju mirovina u određenom iznosu, ne može se oduzeti ili umanjiti, kako impliciraju u svom prijedlogu Ustavnom sudu.
Jednakost pred zakonom
Dodaju i da je jedno od načela vladavine prava jednakost pred zakonom te upozoravaju da zakonodavac ovim izmjenama zakona 'zadire u već stečena imovinska prava nekih od korisnika koji su, kao i svi ostali, ostvarili pravo na starosnu mirovinu'. Dodaju da 'jedna ranija odluka Ustavnog suda podsjeća na opće pravno načelo da u građanskom i upravnom pravu retroaktivnost nije poželjna ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinaca.'
'Štoviše, sam ZOMO mirovinu definira kao 'osobno i neotuđivo materijalno pravo'. Mirovina kao pravo uživa viši stupanj pravne zaštite i ne može se bez ikakvog legitimnog razloga jednostrano i retroaktivno ograničavati novim zakonskim rješenjima. Ustav kaže da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, da nitko ne smije biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava', smatraju u SU-u.
Na što će novac biti potrošen
Dodaju kako nema naznake za što će biti utrošen novac koji bi bio iskorišten za isplatu 50 posto mirovina za, prema procjenama HZMO-a, 53.000 umirovljenika koji bi do 2028. godine mogli koristiti opciju rada na puno radno vrijeme uz pola mirovine. U Stranci umirovljenika su, tako, izračunali da će država svakog mjeseca tim umirovljenicima 'oteti' 17 milijuna eura.
'Ustavni sud je u više navrata zauzeo stav da zakon ne smije arbitrarno pogodovati državi na štetu pojedinca. Unatoč tomu, ZOMO uspostavlja pravni režim koji diskriminira radno aktivne umirovljenike. Ne postoje objektivni kriteriji koji bi opravdali diskriminaciju onih koji rade prema onima koji ne rade', kažu u SU-u te dodaju:
'Kažnjavanje umirovljenika svakog mjeseca sa po nekoliko stotina eura, nije opravdano niti s gledišta stvarnog javnog interesa u situacijama kada je njihov rad nužan na tržištu rada, primjerice na moru od proljeća do jeseni. Paušalna penalizacija čitave skupine građana predstavlja i povredu temeljnih ustavnih prava na rad i na zaradu. Naime, ustavna je odredba da 'svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojanstven život', što jasno obvezuje državu da ne donosi zakonske mjere koje bi umanjile zaradu, učinile ju nedostojanstvenom', zaključuju.
