Uskrsla lica Vukovara 1991. – 2021. (The Resurrected Faces of Vukovar 1991. – 2021.) - krik žrtve koji podsjeća i opominje

Sjećanje je blagoslov i prokletstvo u isti mah, jer nas podsjeća tko smo i kako smo postali to što jesmo. Brojni filozofi, sociolozi, psihijatri i pisci mudrovali su o važnosti (ili nevažnosti) sjećanja. Arthur Schopenhauer je mislio da čovjek poludi kad se nit sjećanja presiječe, jer treba mu kontinuitet, potvrda njegova postojanja. Nobelovac William Faulkner s pravom je istaknuo da prošlost nikad nije mrtva, štoviše, nikad zapravo nije prošlost, a B. Spinoza je upozoravao da je moramo proučavati ako želimo sadašnjost koja se razlikuje od nje. Ovdje bih mogla iznijeti svoje mišljenje kao urednica ove knjige: ako nešto nije zapisano, nikad se nije dogodilo i zato će se malo-pomalo zaboraviti. Stoga je povodom tridesete obljetnice vukovarske tragedije primjereno predstaviti brojna lica Vukovara: u povijesti, prozi i poeziji, slikarstvu i fotografiji, dokumentaciji i fikciji. Pojedini tekstovi u knjizi ulomci su iz moga romana Živa glava kao i zbirke priča Jedna priča iz Domovinskog rata, a ostale materijale i tekstove u knjizi prikupljala sam i dijelom prevodila svih ovih godina znajući da će jednom ugledati svjetlo dana. Ovoga puta zajedno se pojavljuju u dvojezičnoj zbirci na hrvatskom i engleskom jeziku povodom 30. obljetnice vukovarske tragedije. Teme su bolne: silovanja, mučenja, ubijanja... i čovjek bi najradije usmjerio svoju pažnju na nešto drugo, na morske valove, rascvjetano cvijeće, ptičji pjev... Ali o žrtvama strašne agresije dužni smo govoriti često i glasno. Jer šutnja je najgore oskvrnuće povijesne istine, a ludilo je njezin ishod.

                                        (Predgovor Julienne E. Bušić, glavne urednice, prevoditeljice knjige i suautorice)              

  Ono što je prošlo ne može se vratiti - ni vrijeme, ni ljudi. Nakon svega, ostaju nam samo uspomene i sjećanje: "blagoslov i prokletstvo u isti mah", kako nam to već u prvoj rečenici Predgovora ovoj knjizi kaže Julienne Eden Bušić.

  Duboko sam uvjeren kako Uskrsla lica Vukovara 1991. – 2021. nikoga tko u ruke uzme ovu knjigu, ne mogu ostaviti ravnodušnim, koje god nacije ili vjere bio i koliko god imao ili ne sklonosti i sluha za pisanu riječ. Na svjedočanstva koja tako uvjerljivo govore o patnji žrtava čije sudbine izviru s njezinih stranica, ne može ostati gluh i nijem nitko tko u sebi ima trunku empatije i emocija, jer ljudska patnja je kao i ljubav, univerzalna, svevremenska i vječna, a nedaće uzrokovane Zlom, u većoj ili manjoj mjeri svojina svih naroda i svih povijesnih razdoblja.

 Vukovar mnogi uspoređuju sa Staljingradom, Alamom, Masadom, Guernicom ili drugim mitskim mjestima herojskog otpora branitelja i masovnim stratištima koja su ostala zapisana u povijesti ljudskog roda, ali hrvatski dragulj na Dunavu ima svoju posebnu priču - onu koja još uvijek nije do kraja ispričana…i tko zna hoće li ikad biti. No, ne smijemo odustati. Nemamo pravo na to. Ne zaboravimo kako još uvijek više od 360 žrtava nema svoje počivalište, jer se ne zna gdje su njihove kosti. Može li onaj tko nije proživio takvu ili sličnu tragediju uopće pojmiti koliko je bola u srcima ljudi i žena u crnom koji još uvijek tragaju za svojim najmilijima i nakon svega žele samo jedno: zapaliti svijeću i pomoliti se na njihovim grobovima? Koliko je samo očeva, majki, braće, sestara, baka i djedova u toj patnji i bolu napustilo ovaj svijet, a da nisu pronašli kosti voljenih niti nakon 20, 30 ili više godina ispunjenih traganjem, neizvjesnošću i besanim noćima?

 Ova je knjiga spomen žrtvama zločina, ali i onima čiji su životi stali u trenutku kad su izgubili najmilije, njima koji u konačnici nisu bili ništa manje žrtve, samo što su patnje potonjih bile dugotrajnije.

 Uskrsla lica Vukovara 1991. – 2021. bolni je krik žrtava, ali i preživjelih, onih koji su ostali iza njih suočeni sa svojim nemirom, neizvjesnošću i ne rijetko ravnodušnošću ljudi oko sebe. Ova je knjiga Vapaj, Molitva, Spomen, Opomena, Podsjećanje na to kako nemamo pravo zaboraviti ono što se dogodilo gradu na Dunavu i njegovim žiteljima. Moramo biti njihov glas i u njihovo ime tražiti pravdu i onda kad se čini da je nedostižna. Ispričati njihove priče, podsjetiti na njihove sudbine…opisati njihova lica, sjetiti se kako su imali svoje snove, želje, radosti, tuge, ljubavi. To je moralna obveza nas koji smo ostali na životu i dug koji moramo vratiti. Svima nam je bila namijenjena ista sudbina, ali tih olovnih godina oni su ginuli, oni su odvođeni iz svojih domova, podruma, skloništa, oni su ubijani, zatvarani u logore i mučeni, a žene i djevojčice, pa čak i muškarci, brutalno silovani. Jedino je smrt značila sigurno izbavljenje, smiraj izmučenom tijelu i ranjenoj duši, kraj mukama i poniženjima u Devetom krugu pakla u kojem su zvijeri u ljudskom obliku bili gospodari života i smrti.

 Tomislav Marijan Bilosnić, Julienne E. Bušić, Sanja Knežević, Ivo Lučić, Ante Nazor, Hermann Pedit , Ivica Radoš i Tihomir Vinković, podsjećaju na sve što se događalo te tmurne i krvave jeseni 1991., u ratu, ali i poslije njega, kad je strašna i bolna istina o masovnim zločinima konačno ugledala svjetlo dana u vrijeme potraga za žrtvama i njihovih ekshumacija. Nesporna literarna i dokumentaristička vrijednost ove knjige sastoji se u tomu što ona progovara o sudbinama žrtava, ali daje i sažeti prikaz svega onoga što je u bitnoj mjeri odredilo njihovu sudbinu i sudbinu Vukovara, te podatke nužne za razumijevanje ukupnog stanja (s demografskog, vojnog i strateškog motrišta), a sve je dodatno osnaženo prijevodom na engleski jezik, što u današnje vrijeme nikako nije bez značaja. Istina koju mi znamo mora otići u svijet s porukom: kršćani smo i možemo oprostiti, ali ne i zaboraviti, jer zaborav bi bio grijeh i novi zločin prema onima kojih više nema, utoliko prije što najveći broj krivaca za počinjena zlodjela nije odgovarao.

Poštovanje prema mrtvima jedan je od stupova naše civilizacije, a vjera u neumrlost ljudske duše i Boga svemogućeg duhovno uporište bez kojeg bismo bili orahova ljuska na uzburkanom moru. I upravo ta vjera koja nas je kroz stoljeća održala i odgajala u kršćanskom duhu, obvezuje na pijetet i sjećanje prema onima kojih nema, na molitvu za njihove duše, pogotovu za nevine žrtve zla i zločina koje su završile svoj put kao mučenici i bili zalog naše slobode.

 Sjetimo se i toga da smo, koliko god to ponekad bilo teško, pozvani moliti i za duše zločinaca, svih onih koji su okrenuli leđa Bogu i čija su srca ispunjena mržnjom i zlobom.

Uskrsla lica Vukovara ne traže osvetu. Samo mir. Mir, svijeću i molitvu. I sjećanje. Jer, dok žive u našim sjećanjima, s nama su.

 

Podaci o knjizi:

Nakladnici

Ogranak Matice hrvatske u Zadru

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

 

Za nakladnike

dr. sc. Radomir Jurić, predsjednik, Ogranak Matice hrvatske u Zadru

dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj, HMDCDR

 

Glavna urednica

mr. sc. Julienne Eden Bušić

 

Izvršni urednici

izv. prof. dr. Ivica Vigato

dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić

 

Autori tekstova u knjizi

Tomislav Marijan Bilosnić, Julienne E. Bušić, Sanja Knežević, Ivo Lučić, Ante Nazor, Hermann Pedit , Ivica Radoš, Tihomir Vinković

 

Prijevod

Julienne E. Bušić, Mirna Čubranić, Robert Dumančić, Katarina Šturik, Tihomir Vinković, Đurđa Vukelić Rožić, Austrijski kulturni institut, Ministarstvo kulture RH

Recenzenti

dr. sc. Lidija Bajuk

dr. sc. Zlatko Begonja

Fotografija na naslovnici

Hermann Pedit, Glava (The Head)

 

Fotografije u knjizi

Osobni arhiv Julienne Bušić

 

Oblikovanje i tisak

Tiskara Rotim i Market

 

Naklada

300 primjeraka

str. 188

 

PRIPREMIO: Zlatko Pinter/PDN