Uzdaj se u se i u svoje kljuse

Gledam i slušam o UKRAJINI.

Dolaskom Trumpa na vlast u SAD, svijet  se mijenja.

Odlučivati će se o njenoj sudbini bez da se Ukrajince pita!

Tako poznato u povijesti!

Ni Hrvate nitko nije ništa pitao kada su velike sile po Londonskom  ugovoru potpisanom 26. travnja  1915. godine (tajni sporazum između zemalja Antante; Engleske,  Francuske i Rusije i Italije) dijelile teritorij  još postojeće Austrougarske monarhije i dijelove zemlje Hrvata, dali Italiji kao dar za prelazak  na njihovu stranu u ratu!

Prema tom ugovoru, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od Rijeke do sjeverne granice Dalmacije: preostali dijelovi Hrvatske bili bi podijeljeni između Italije i Srbije. Za taj ostatak Hrvatske tek je trebalo odlučiti hoće li pripasti Mađarskoj.

Hrvatski politički krugovi su za sadržaj Londonskog ugovora saznali vrlo brzo i to saznanje što se Hrvatskoj sprema bilo je presudno za njihovu odluku da podrže stvaranja jugoslavenske državne zajednice, u kojoj će pretežni dio hrvatskog narodnog područja ipak ostati na okupu.

E tako i sada bi SAD i Rusija ( kao agresor) odlučivali bez sudjelovanja Ukrajine!?

Koliko god neki tvrdili da nema sličnosti između Ukrajine i Hrvatske, definitivno ima. Ima i razlike, ali način i metode velikih sila su slične, po istoj špranci odlučivanja o sudbini jednog naroda.

Njega nitko ne pita. On nema pravo glasa!

Uzalud izgubljeni ljudski životi, uzalud silna razaranja, iseljavanje i mijenjanje strukture stanovništva.

Odnos Rusije prema Ukrajini identičan je odnosu Srbije prema Hrvatskoj.

Sličnost u dominaciji, negiranju posebnog  identiteta i jezika, kao i postojanja kao naroda koju Rusi nameću Ukrajincima, kao što Srbi nameći Hrvatima.

Mnogo su u toj dominaciji Rusi zla nanijeli Ukrajincima, kao što su Srbi Hrvatima, premda i Rusi i Srbi prijetvorno tvrde da su oni  žrtve!

Sam spomen Holodomora 1932-1933, kada su Rusi oduzimanjem uroda, glađu umorili 7 milijuna Ukrajinaca dovoljno govori o njihovu odnosu prema Ukrajini.

Temeljitost progona i uništavanja Ukrajinaca  išla je toliko  u  dubinu da su rusko-sovjetske vlasti sustavno ubijale ukrajinsku inteligenciju i svećenstvo radi zaustavljanja i uništavanja razvitka Ukrajine unutar SSSR-a. Ovaj je zločin desetljećima bio prikrivan. Tek 1988.godine  prepoznat je  kao genocid.

Tako su Srbi -Jugoslaveni ubijali hrvatsku inteligenciju i Katoličko svećenstvo ( 664 svećenika i 30 časnih sestara) da bi oslabili i uništili hrvatski narod.

Rusi i Ukrajinci dva su različita naroda, dvije kulture i dva slična, ali u biti različita jezika, kao kod  Hrvata i Srba.

Od početka ruske agresije na Ukrajinu tvrdim da Ukrajinci kao narod imaju pravo na svoju državu. Prevarili su ih sa oduzetim nuklearnim naoružanjem,  kao i nas kada je političkom odlukom JNA oduzela  naoružanje Teritorijalne obrane i ostavili nas bez oružja za obranu.

Međutim mi smo imali dr. Tuđmana, koji se kao povjesničar  po pitanju hrvatske samostalnosti nije dao prevariti!

Kako će se sve dalje odvijati i koje će posljedice imati po Hrvatsku pokazati će vrijeme!

Hoće li se u pregovorima rukovoditi temeljnim  načelima  međunarodnih odnosa i Povelje  UN-a (  načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove država, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve)? 

Pretenzije na hrvatske teritorije iskazuju Italija,( Istra, Primorje i Dalmacija) Mađarska  ( Istra, Gorski kotar, Zagreb, Slavonija i Baranja) i Srbija ( Velika Srbija na crti Virovitica, Karlovac, Karlobag)!

I tu se prelamaju njihovi interesi, jer pretendiraju na isti teritorij, pa bi u slučaju sukoba nastao sveopći kaos.

Mislim da se ne treba uzdati u ničiju pomoć, već se spremati za obranu. Točna je izreka koja je nastala kao spoj učenosti i iskustva običnih ljudi kada je obrana u pitanju;

„Uzdaj se u se i u svoje Kljuse“ ili

 "Ako si ne pomogneš sam, nitko ti pomoći neće!"

Hrvatska se u Domovinskom ratu uvjerila u točnost tih izreka!

 

Lili Benčik/hrvatskepravice