Varaždinski branitelj Vladimir Leskovar prisjetio se oslobađanja Kusonja

"Božić 25.12.1991.godine

NISU SVI SLAVILI

Ovi ljudi su na sam Božić krenuli u oslobađanje Kusonja: Naravno da su uspjeli u tome

Selo Kusonje bilo je pretežno srpsko selo u općini Pakrac. To je prvo mjesto na cesti Pakrac – Požega iz smjera Pakraca, te je njegova blizina uvjetovala ulogu u događajima na pakračkom ratištu tijekom Domovinskog rata. O ekstremizmu pobunjenika u tom selu govori činjenica da je na tabli na ulazu u selo na ćirilici pisalo “Mala Srbija”.

Kusonje – mjesto dvostrukog masakra

Prvi put se za Kusonje čulo nakon događaja 08.09.1991. kada je tamo ubijeno i masakrirano 20 hrvatskih branitelja.Po tom događaju snimljen je film “Broj 55”, dobitnik 8 Zlatnih arena na pulskom festivalu. Također, dvije godine nakon masakra 20-torice branitelja, 08.09.1993. godine, prilikom obilježavanja njihove pogibije od podmetnute minsko – eksplozivne naprave, poginulo je još troje branitelja, a deset ih je ranjeno…

Nakon oslobađanja sela Dereza i Grahovljana, stvoreni su uvjeti za oslobađanje Kusonja koje će se dogoditi na Božić, 25.12.1991. godine. U akciji su sudjelovali pakrački 76. samostalni bataljun, grubišnopoljski 57. samostalni bataljun i 2.satnija 1.varaždinske bojne 104. brigade.

Grubišnošpoljci su napadali iz smjera prethodno oslobođene Dereze,

2.satnija 1.varaždinske bojne 104. brigade krenula je iz smjera smetlišta na predjelu Zukva u Pakracu,

pakračka 3. satnija 76. bataljuna krenula je glavnim smjerom preko pilane i Pakre u smjeru Kusonja.

U šumama oko Kusonja, postrojbama su dodijeljeni domaći vodiči koji su ih doveli na polazne linije napada. Na položajima iznad samog sela, neprijatelj je imao minobacače kalibra 120 mm, kojima je prijašnjih mjeseci granatirao Pakrac i okolicu. Prve su prema Kusonjama krenule izviđačke patrole, ali na njihovo veliko iznenađenje, nije se previše pucalo. Nakon nekog vremena i dodatnih izviđanja, zaključeno je da je neprijatelj iz tog zloglasnog uporišta jednostavno – pobjegao!

Selo je zauzeto oko 16,00 sati pred mrak ,dakle u tome je sudjelovala 2.satnija predvođena zapovjednikom natporučnikom Kos Marijanom i samim zapovjedništvom 1. bojne i zapovjednikom 104.brigade ZNGHV Varaždin bojnikom Ivanom Sokačom, koji je tijekom večeri donio odluku da se iz sela Male Dereze prebaci i 1.satnija predvođena zapovjednikom poručnikom

Hrvojem Stilinovićem,pa je satnija oko ponoći ušla u Kusonje uklanjajući kamene barikade iza kojih su na cesti bile postavljene protiv tenkovske metalne mine, koje su zbog hladnoće bile zaljepljene na asfaltonoj cesti od Pilane prema društvenom domu u Kusonjama gdje se satnija rasporedila se u toku noći po kućama.

Temeljem zapovjedi zapovjednika Ivana Sokača sljedećeg dana

iz Lipika je pod zračnom uzbunom i pod avionskim napadima prebačena i 3.satnija 1.varaždinske bojne predvođena zapovjednikom Josipom Lukinecom. na taj način 1.varaždinska bojna mogla je djelovati i kao zasebna postrojba u budućim oslobađajućim akcijama.Na svu sreću u svim tim djelonvanjima nismo imali ni ranjenih ni poginulih.

Istog dana snage požeške 123. brigade, virovitičke 127. brigade i slatinske 186. brigade oslobađaju sela Dragović, Španovica, Kamenska, Mijači i Ožegovci na cesti Pakrac – Požega te selo Popovci na Psunju."