(Video) Sakralni dragulj posvećen sv. Antunu Padovanskom s kosim tornjem

Kažu da nadaleko nema tako lijepe i otmjene bogomolje kakva je crkva Svetoga Antuna Padovanskog u Beogradu. Nalazi se na jednom od brda u naselju Zvezdara i samo je pet kilometara udaljena od središta srbijanskog glavnog grada. Osim po sjajnoj arhitektonskoj izvedbi, te savršenoj uređenosti kako unutrašnjosti tako i vanjštine pa i okoliša, znamenita je još po nečemu. Ona, naime, ima kosi toranj, nalik onomu mnogo poznatijem u Pisi koji je uvršten među svjetska čuda. Ovo sakralno zdanje mnogi s pravom zovu draguljem Beograda.

 Crkva, kao i toranj, postavljeni su na betonsku osnovu, a već prigodom gradnje zamijećeno je izvjesno blago odstupanje po okomitoj osi, no, radovi su ipak nastavljeni. Po završetku zvonika, graditelji su utvrdili kako to odstupanje (vrha zvonika u odnosu na središnju točku na osnovi) iznosi 42 centimetra (dok je danas ono gotovo 120 centimetara). Iz tog je razloga za posjetitelje zabranjen pristup vrhu tornja. Vjerojatno je ipak posrijedi bio preambiciozan graditeljski pothvat pri čemu se očito nije vodilo dovoljno računa o statici, ali to ne oduzima ništa od ljepote ovom sakralnom remek djelu kojega je osmislio i projektirao Jože Plečnik. Ovaj genijalni slovenski arhitekt cijeli je projekt izradio i vodio besplatno pri čemu nije htio uzeti novac ni za putne troškove. Bio je to njegov dar franjevcima koje je izuzetno cijenio . Ova crkva spada među njegova najpoznatija i najznačajnija ostvarenja. Zdanje je 2010. godine uvršteno u svjetsku kulturnu baštinu.

 Samostanska i župska crkva pripada franjevcima Bosne Srebrene koji se na tom području spominju još u XV. stoljeću. Jedan od njihovih tadašnjih samostana poharan je od Turaka 1521. godine, a drugi je barbarski uništen u XVII. stoljeću. Godine 1727., franjevci su u Beogradu sagradili crkvu i samostan čiji je zaštitnik bio sv. Ivan Kapistran, ali su uslijed turske opsade taj prostor 18. rujna 1739. godine morali napustiti i skloniti se u Zemun. Na poziv hrvatskog franjevačkog prelata, beogradsko-smederevskog nadbiskupa Rafaela Rodića, u Beograd su se vratili 1926., te kupili zemljište na kojem su 3. kolovoza iste godine počeli graditi samostan koji je završen  u nepunih 5 mjeseci - 16. prosinca iste godine, a sutradan (17. prosinca) i blagoslovljen.

 Prema nacrtima arhitekta Plečnika (koji je za ovaj projekt angažiran na prijedlog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića), gradnja nove crkve započela je 1929., a završena 1933. i iste godine (8. prosinca, na blagdan Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije) i blagoslovljena.

 Crkva je projektirana u obliku rotonde, a tlocrt podsjeća na lik sv. Antuna s djetetom u rukama. S obiju strana središnje osi građevine nalaze se po tri prostrane niše s bočnim oltarima, ispovjedaonicama i kapelicom. Dvije galerije (od kojih je prva namijenjena pjevačkom zboru, a na drugoj su smještene orgulje), postavljene su iznad prizemlja s popratnim bijelim pasovima i ogradama. Veliko raspeće smješteno je iznad povijene betonske grede koja je ugrađena u zid poviše glavnog oltara.

 Cijela je crkva građena od tamnocrvenih fasadnih opeka i one izvana kao i iznutra daju poseban ugođaj i djeluju vrlo dekorativno, a kroz vijenac prozora pravilno postavljenih oko cijele crkve u unutrašnjost velebne građevine ravnomjerno ulazi dnevna svjetlost. Pod je izrađen od tamnog mramora, strop od drveta, a veliki glavni oltar od sjajnog crnog mramora mjestimice prošaranog bijelim prugama. Glavni oltar zamišljen je u dva dominantna smjera: vodoravni koji je naglašen stepenicama i oltarskim stolom i okomiti na kojem se nalazi euharistijsko Svetohranište s više razina.

 Nakon Drugog vatikanskog sabora, postavljen je i drugi oltar (ispred stepenica velikog glavnog oltara), kako bi se omogućilo slavljenje svete Mise prema novim liturgijskim propisima.

Na zidu iznad glavnog oltara nalazi se kip sv. Antuna (rad Ivana Meštrovića), odliven u bronci, visine 2,75 metara, a postavljen je 1955. godine.

Pobočni oltar krasi kip Srca Isusova kojeg je prema nacrtima arhitekta Plečnika izradio ljubljanski umjetnik Božo Pengov, a kip Blažene Marije Djevice (rad istog umjetnika) postavljen je u Gospin oltar.

 Crkva posjeduje orgulje izrađene 1966. godine (36 registara, 3 manuala) i dva starija harmonija.

 Pored Svetog Antuna Padovanskog, u župi se s posebnom pobožnošću štuju Srce Isusovo i Blažena Djevica Marija, a svetište sv. Ante (kako se to u narodu obično kaže), pohode i brojni vjernici iz cijeloga grada, pa i oni drugih vjeroispovijesti.

Toranj je dograđen 1962. godine i sa zvonikom je visine 52 metra, a crkva 25, dok je na vrh tornja postavljen križ od bijelog čelika visok 3,7 metara.

(Izvor za fotografiju: https://www.jutarnji.hr/kultura/arhitektura/ovo-je-mozda-i-najljepsa-katolicka-crkva-u-regiji-a-besplatno-ju-je-projektirao-genijalni-joze-plecnik-i-da-ima-kosi-toranj-kao-ona-u-pisi/7759296/)

 Kako je već spomenuto, blago nagnuti toranj predstavlja atrakciju za sve posjetitelje i vrlo je rijedak primjer takve građevine u ovom dijelu Europe.

Video: crkva Svetog Antuna Padovanskog, Beograd

Zlatko Pinter/PDN