VIJESTI Najčitanije
Vladimir Leskovar: Pakračka ratna istina
Vladimir Leskovar, dragovoljac domovinskog rata i prvi predsjednik Kluba varaždinskih branitelja 1991.-1995., na svom facebook profilu prisjetio se ratnih dana u zapadnoj slavoniji, te prve razmjene na Pakračkom bojištu nakon Sarajevskog primirja koje su u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine potpisali, s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.
Objavu Vladimira Leskovara prenosimo u cijelosti:
"Pakračka ratna istina
Ni za blagdan Sveta tri kralja, u vremenu između rata i mira, hrvatska vojska s napetošću je isčekivala početak potpisanog Sarajevskog primirja.
Cilj je bio jasan: vratiti posmrtne ostatke hrvatskih branitelja koji su se do tih trenutaka vodili kao nestali na zapadnoslavonskom bojištu.
Nakon akcije Alfa 91/1, u kojoj je poginuo zapovjednik 104. brigade, bojnik Ivan Sokač, započinje niz pregovora i razmjena.
Dana 7. siječnja 1992., na Gavrinici kod Pakraca, odvija se prva razmjena nakon primirja po principu -svi za sve — pod nadzorom Europskih promatrača i u prisutnosti pripadnika JNA.
Toga dana uz posmrtne ostatke tijela pripadnika drugih hrvatskih postrojbi ,četnička strana predala je i tijela Slavka Smiljana i Jurja Brlenića.
Tijelo bojnika Sokača, čije je mjesto pogibije bilo svega nekoliko stotina metara od mjesta razmjene, predano je tek pet dana kasnije — 12. siječnja 1992. u Zagrebu na odjelu patologije bolnice Rebro — gdje sam zajedno sa sinom Alenom ,prisustvovao identifikaciji njegovog oca koji je poginuo nepunih 30 metara od mene.
Razmjena je provedena u teškim uvjetima — okružena ruševinama, barikadama i stalnom napetošću — ali s nepokolebljivim ciljem:
vratiti naše poginule suborce kući.
Ovaj trenutak ostaje trajno svjedočanstvo
hrabrosti, prisebnosti i humanosti usred rata.
Zahvaljujem našem prijatelju, ratnom snimatelju Teodoru Goričnancu, koji je ovaj povijesni događaj zabilježio fotoaparatom i velikodušno mi ustupio fotografije.
U to vrijeme nismo se ni poznavali, ali nas je — Božjom voljom — život spojio tek prije nekoliko godina.
Kroz razgovor smo otkrili da smo toga dana bili zajedno u istoj misiji:
ja, s ciljem da od suprotne strane dobijem odgovor gdje se nalazi tijelo Ivana Sokača,
a on, s ciljem da svojim objektivom otrgne zaboravu napore svih nas koji smo brinuli o prijateljima poginulim na tom prostoru.
Čuvamo istinu. Čuvamo uspomenu."
Izvor:PDN/Foto:Snimka zaslona
