ZA NJEGA JE SRBIJA TRAŽILA SMRTNU KAZNU: U ratu mu ubili brata blizanca, ostao bez noge, završio u logoru

Zlatko Zaoborni je vukovarski branitelj koji je nakon pada grada na devet mjeseci završio u srpskim logorima. Iako je svaka logoraška priča teška, ovu Zlatkovu izdvajamo zbog posebno teških okolnosti pod kojima je trpio dane zatočeništva. Do njega smo došli motivirani novinskim isječkom iz 1992. godine koji je objavila stranica Heroji Vukovara, a na kojem je zatočenim hrvatskim braniteljima objavljena presuda Vojnog suda u Beogradu te godine.

Zaoborni je u logor doveden je kao 90-postotni invalid bez jedne noge koju je prethodno izgubio 01, studenog u vukovarskim borbama i bez Zdenka, brata blizanca koji je u samo 20-toj godini ubijen 18. studenog.

Strijeljanje brata blizanca

“Moj brat je strijeljan nakon što je zarobljen na Ristićevom Salašu, no u njegovu smo sudbinu postali sigurni tek 2003. godine nakon identifikacije. U vrijeme zatočeništva u Sremskoj Mitrovici nisam znao da je Zdenko zarobljen. Nismo znali što se točno dogodilo ni godinama nakon toga, gajili smo nadu da će se možda vratiti iz zatočeništva, no to se nije dogodilo”, doznajemo od Zaobornog.

O danima zatočeništva, Zlatko Zaoborni priča kao da se sve dogodilo jučer:

“Svaki dan se sjetim pokojeg detalja… Vodili su nas na ispitivanja kako bi iznudili bilo kakve informacije na temelju kojih bi protiv nas digli tužbe. A mučna maltretiranja koji su oni zvali ‘ispitivanja’ vam ne moram niti opisivati… U mom slučaju, ispitivanja su trajala od 13. prosinca 1991. do 14. veljače 1992. godine. Dakle, puna dva mjeseca terora…”

Kada su priznanja iznuđena, Zlatko Zaoborni sa svojom grupom odveden je pred beogradski sud:

“Lakrdija. Imali smo svjedoke i odvjetnike dodijeljene po službenoj dužnosti, no bilo je jasno da je sve ‘u ime naroda’. Moj odvjetnik je iskrivio sve činjenice i tražio je da priznam kako sam u vrijeme ratovanja bio drogiran. To nije dolazilo u obzir. Suđenje je trajalo tri dana i ja sam prvo osuđen na 14 godina zatvora, ali je zbog moje invalidnosti kazna preinačena na devet i pol godina.”, objašnjava nam vukovarski branitelj, bivši zatočenik logora i 90 postotni ratni vojni invalid.

Smrtna kazna

Razmjena “svi za sve” koja se dogodila 14. kolovoza te godine za Zlatka je bila sreća u nesreći. Neočekivani izlazak na slobodu za njega je, kaže, bilo potpuno iznenađenje:

“Mi koji smo bili osuđeni nismo se tome nadali, osobito kada smo čuli da smo naknadno osuđeni na smrt iako nisam nikada službeno dobio tu presudu. No, ja i dan danas imam zabranu odlaska u Srbiju…”, kaže naš sugovornik.