Zagreb pod raketama – Odmazda ua Bljesak

Zagreb, glavni grad Hrvatske, proživio je svoje najteže trenutke 2. i 3. svibnja 1995. godine, kada je postao meta raketnih napada koje je izvršila Vojska Republike Srpske Krajine. Ti napadi bili su osvetnički odgovor na uspješnu hrvatsku vojnu operaciju "Bljesak", kojom je oslobođena zapadna Slavonija – područje koje je bilo pod srpskom okupacijom od 1991. godine.

U zoru 2. svibnja, grad koji je dotad bio relativno pošteđen ratnih razaranja, našao se suočen s brutalnim napadom. Nakon godina u kojima je služio kao simbol otpora i utočište usred sukoba, Zagreb je pogođen valom nasilja kakav nije pamtio. No, umjesto da poklekne, grad je pokazao iznimnu hrabrost, solidarnost i snagu zajedništva.

Mjesec dana prije napada, srpski general Milan Čeleketić zaprijetio je da će u slučaju hrvatske ofenzive ciljati "slabe točke" – civilna područja, parkove i djecu. Nažalost, ta prijetnja ubrzo je postala stvarnost.

Hrvatska vojska je 1. svibnja pokrenula operaciju "Bljesak" s ciljem oslobađanja zapadne Slavonije. Brz i učinkovit napredak hrvatskih snaga izazvao je paniku među pobunjenim srpskim redovima, što je rezultiralo neselektivnim i barbarskim napadima na civilne ciljeve.

Koristeći višecijevne raketne bacače M-87 “Orkan” s kazetnim punjenjem, poznatima po razornim "zvončićima", napadači su nasumce zasipali centar Zagreba stotinama tisuća metalnih kuglica. Ulice, trgovi, parkovi i škole pretvoreni su u minska polja smrti i straha.

Prvi napad dogodio se 2. svibnja u 10:25 sati, kada su mnogi građani bili na ulicama. Među pogođenim lokacijama bili su Strossmayerovo šetalište, Vlaška ulica (gdje je pogođen tramvaj pun putnika), Petrinjska ulica, Klasična gimnazija te Zračna luka Zagreb. Poginulo je pet civila, a 146 ih je ranjeno.

Drugi napad uslijedio je 3. svibnja u 12:10 sati. Ovoga puta pogođeni su dječja bolnica u Klaićevoj ulici, zgrada Hrvatskog narodnog kazališta – gdje su u tom trenutku boravili ruski, ukrajinski i britanski baletani, od kojih su neki ranjeni – te sudnica na Trgu Nikole Šubića Zrinskog. Tog dana ubijena su još dva civila, a 48 ih je ozlijeđeno. Manje žrtava bilo je zahvaljujući činjenici da su građani izbjegavali javne površine nakon prvog napada.

Ukupno je u tim napadima ubijeno sedam osoba, a ranjeno njih 205, od čega stotinjak teško. Među poginulima su: Damir Dračić, Stjepan Krhen, Ivanka Kovač, Ivan Markulin, Ana Mutevelić i Luka Skračić.

Zagrepčani su u tim danima pokazali iznimno jedinstvo – pomagali su ranjenima, otvarali skloništa i pružali utjehu jedni drugima. Grad je postao simbol neuništivosti i otpora.

Osamnaest godina kasnije, 10. listopada 2013., na krovu dječje bolnice u Klaićevoj otkrivena je neeksplodirana kazetna bomba iz tih napada. Nakon evakuacije i završetka medicinskih zahvata, pirotehnička služba uspješno je detonirala eksplozivno sredstvo – srećom, bez ozlijeđenih.

Međunarodna zajednica nije ostala nijema. Milan Martić, tadašnji vođa samoproglašene Republike Srpske Krajine, osuđen je za zločine protiv čovječnosti zbog zapovijedanja tim napadima. Pravda je, iako sporo, ipak stigla – kao poruka da zločini nad civilima ne smiju proći nekažnjeno.