Zašto patrijarh Porfirije ne govori o svecima SPC-a koji su bili suradnici fašista i četnika (2.)?

Istina o masovnom sudjelovanju svećenstva Srpske pravoslavne crkve u zločinačkim pokretima mora biti izgovorena iz usta vođa te crkve, a najprije njihovog patrijarha Profirija.

Nedavni napadi i klevete upućene pokojnom komunističkom mučeniku kardinalu Alojziju Stepincu od strane patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija  izazvala su veliki revolt u hrvatskoj javnosti.

Patrijarh SPC-a Porfirije tvrdio je da posjeduje pisma Alojzija Stepinca gdje se mogu naći „duboko problematične stvari“. Premda se radi o pismima o kojima je hrvatska javnost upoznata još od vremena rada mješovite katoličko-pravoslavne komisije, pa i ranije prilikom beatifikacije Alojzija Stepinca od strane pape Ivana Pavla II., novoustoličeni patrijarh SPC-a Porifirije, koji do nedavno živio u Zagrebu, pokušao je senzacionalistički objaviti da se radi o nečemu novom i nepoznatom.

Još od doba Jugoslavije, perverzan je običaj da se medijska i politička javnost u Hrvatskoj, ali i Srbiji, bavi isključivo Katoličkom crkvom u Hrvata i njenim navodnim “zločinima”. U tome nimalo ne zaostaje čak ni Srpska pravoslavna crkva, osobito kada se tiče lika i djela pokojnoga blaženika Katoličke crkve Alojzija Stepinca.

Srpska pravoslavna crkva krije svoju mračnu prošlost

Jedna kršćanska crkva, kao što je Srpska pravoslavna crkva, trebala bi se prije svega baviti sobom i pogledati „sebe u ogledalo“, a ne upirati prstom u druge crkve i svećenike koji nisu dio njene kršćanske zajednice, što prije svega treba biti jedna pravoslavna crkva.

Tek zadnjih godina postaje hrvatskoj javnosti jasnije da je upravo Srpska pravoslavna crkva duboko kompromitirana događanjima u II. svjetskom ratu, ali i u drugim događanjima i ratovima 20. stoljeću.

U kratkom serijalu prikazati ćemo tri 3 stvari koje duboko kompromitiraju Srpsku pravoslavnu crkvu u II. svjetskom ratu:

1. Veliki broj svećenika i značajnih osoba SPC-a na visokim položajima u fašističkom četničkom pokretu
2. Kanoniziranje i proglašavanje svetim svećenika koji su bili vođe četničkog pokreta i koje mnogi optužuju za zločine nad civilima
3. Valerijanov memorandum kao golema laž SPC-a na početku II. svjetskog rata u cilju stigmatizacije hrvatskog naroda kao genocidnog naroda.

Pravoslavni svećenik odveo četnike na pokolj u Gate kod Omiša

Pravoslavni svećenik Nikanor Kalik bio je onaj koji doveo četnike do Gata na današnji dan 1942., kada je počinjen stravičan zločin nad Hrvatima poljičke krajine iznad Omiša.

Ovu tvrdnju izrekao je povjesničar Stjepan Lozo u emisiji Bujica od 31. svibnja 2019.  godine.

Stjepan Lozo govori o sudjelovanju svećenika SPC-a u zločinima četnika (od 25:00 nadalje):

Ovaj dan je najtužniji u povijesti Gata. Toga dana je od ruke četnika selo Gata zapaljeno, a usmrćeno je 79 nedužnih osoba razne životne dobi i spola, te još 16 u okolnim mjestima.

Dana 1. listopada 1942. pripadnici četničkih snaga počinili su strašan pokolj u hrvatskom selu Gatima pokraj Omiša, kao i zaseocima u okolici. Najmlađa ubijena osoba bila je beba od 9 mjeseci, a najstarija starica od 87 godina.

Pokolj su izvršili četnički koljači vojvode Đujića iz Dinarske divizije.

Sam Momčilo Đujić bio je prije rata svećenik Srpske pravoslavne crkve, a nikada nije potvrđeno, niti je viđen dokument o tome da se „raspopio“ prije nego je postao zapovjednik po zlu poznate Dinarske divizije.

Prije toga, u brdskom i kamenitu Avtovcu (Hercegovina, NDH), svećenik Srpske pravoslavne crkve Radojica Perišić, prethodnik popa i četničkoga dinarskog vojvode Đujića, na zlokobni Vidovdan 28. lipnja 1941. usmrtio prvih 47 civila vjerom većinom muslimana (tada su se muslimani tog dijela Hercegovine izražavali kao Hrvati). Za druge Jugoslavije, podsjećamo, Avtovac je bio logorište kadetskih diplomanata škole pričuvnih časnika JNA iz Bileće, u kojoj je nedavno – zaboravom partizanske antifašističke pjesme „Bilećanke“ – posvećen spomenik ratnom zločincu, četničkom generalu Draži Mihailoviću.

U pokolju u Foči 1941. godine sudjelovao je svećenik SPC-a Vasilije Jovičić, koji je bio

jedan od glavnih organizatora tog pokolja: „Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tjelesa potonula.“ (Adil Zulfikarpašić, Put u Foču)

Sveci Srpske pravoslavne crkve suradnici fašista i četnika

„Za sveca je proglašen i kvisling, mitropolit Joanikije Lipovac, koji je tijekom cijelog rata bio vjerni fašistički sluga i stalno pozivao na borbu protiv komunista. Nemam ništa protiv njegova antikomunističkog stava, ali je opasno kad u jeku rata netko na tako visokom položaju drži zapaljive govore protiv dijela svog naroda. Stoga sam odlučio opisati ovu nevjerojatnu pojavu, ovaj fenomen, kako jedna Crkva svetiteljima proglašava ljude koji su sve, samo nisu sveti. K tome, nisam prvi koji je primijetio da SPC proglašava svetima razne osobe koje to ničim nisu zaslužile; time su se bavili Mirko Đorđević, Filip David, Stevo Vučinić i drugi – ispričao je Miroslav Ćosović, napominjući kako su gotovo svi izvori za njegovu knjigu – srpski.

Miroslav Ćosović je napisao knjigu Bizarni sveci srpske crkve.

Episkop (biskup) i svetac SPC-a Joanikije Lipovac bio je bliski suradnik talijanskih fašista:

Jedna jaka heretička, etnofiletska struja u SPC-u je devedesetih i kasnije počela proglašavati nove bizarne svece, primjerice episkopa Nikolaja Velimirovića, velikog ljubitelja srpskog nacista Dimitrija Ljotića.

Za one koji ne znaju, Dimitrije Ljotić nije bio običan kvisling, suradnik okupatora, ne, on je bio iskreni i uvjereni nacist, Ljotićevi vojnici su Nijemcima u listopadu 1941. privodili kragujevačke Srbe na strijeljanje.

Također, SPC je prije 16 godina kanonizirao neke svećenike koji su bili aktivni dio zločinačkog četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata, kao što je bio po zlu čuveni prota Milorad ‘Maca’ Vukojičić. Sudjelovao je pokoljima u Sandžaku, gdje su četnici ubijali djecu, žene, bake, starce po Pljevljima i okolini, a koliko je poklano vojno sposobnih muškaraca, možemo samo pretpostaviti. Nitko u Pljevljima ne sumnja da je Maca Vukojičić veliki zločinac, ali eto i on je ‘svetac’ Srpske crkve, tvrdi Ćosović u svojoj knjizi.

U svibnju 2005. na saboru u manastiru Žitomislić SPC je kanonizirano nekoliko osoba bliskih četničkom i fašističkom pokretu iz Drugog svjetskog rata, među kojima se po zlu ističu spomenuti Milorad ‘Maca’ Vukojičić i Slobodan Šiljak, pravoslavni svećeniici, koje je 1945. osudio i strijeljao Vojni sud komande u Beranama pod optužbom da su sudjelovali u teškim zločinima nad stanovništvom u Pljevljima 1943. i 1944. godine.

Bizarni sveci SPC-a – zašto o tome šuti patrijarh Porfirije?

Na drugoj strani, velikosrpske i antikatoličke laži, ponajprije o blaženom Alojziju Stepincu, kao i propaganda dolazi iz redova vođa srbijanskog naroda, te vrha SPC-a.

I danas se često čuju laži da su ubijanja u NDH radili katolički svećenici.