ZBOG HRVATSKIH GENERALA STIGLA OŠTRA REAKCIJA IZ SARAJEVA: ‘Napad na akcije Bljesak i Oluja je napad i na BiH’

Dan nakon proslove Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Hrvatsku je stigla “zamolnica” iz Bosne i Hercegovine da procesuira četrnaest zapovjednika iz operacije Bljesak.

Generali, ali i hrvatska javnost, ostali su iznenađeni zahtjevom iz susjedne države jer se operacija nije ni vodila na teritoriju BiH.

Tom se prilikom obratio i Hrvatski Forum Sarajevo koji tvrdi da je “napad na Bljesak i Oluju napad i na BiH”.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

“Vijest da je tužiteljstvo Bosne i Hercegovine zatražilo pravnu pomoć u procesuiranju 14 zapovjednika vojno-redarstvene akcije “Bljesak” od organa Republike Hrvatske izazvalo je val nevjerice, osupnutosti, ogorčenja i osude u Sarajevu i uopće diljem BiH. Posebice su reakcije bile jake u većem entitetu BiH – Federaciji.

Može se reći da je bezmalo ogromna većina stanovnika BiH ovakav jedan potez Tužiteljstva BiH doživjelo ne samo kao napad na Hrvatsku i časnu borbu za slobodu koju su njeni branitelji vodili protiv velikosrpske agresije, već kao napad i na Bosnu i Hercegovinu i vlastiti integritet, ratna stradanja i ogromne žrtve. Vojno-redarstvene akcije “Bljesak” i “Oluja” su se vodile protiv one strane koja je držala Sarajevo 4 godine, a Dubrovnik 8 mjeseci pod opsadom, izvršila akt genocida u Srebrenici, razorila Vukovar, te provela brutalna etnička čišćenja nesrpskog stanovništva diljem BiH i Hrvatske. Obje akcije su dale značajan doprinos uspostavi mira u BiH, pa makar on bio i Daytonski i nesavršen.

Mada sudionici VRA “Bljeska” i “Oluje” zaslužuju poštovanje i ispriku za ovakva uznemiravanja od strane stanovitih dijelova Tužiteljstva BiH, osobito vrijeđa spominjanje pokojnog Generala HV Petra Stipetića, operativno zaslužnog za vezu sa 5. Korpusom Armije BiH i Bihaćem u trenucima najteže opsade toga područja, jednog od velikih sinova hrvatskog naroda.

Njegov ogroman ugled u BiH je dobro poznat i autorima optužbi. On im smeta i stoji na braniku domovine i kada više nije među živima. To je nešto što budi i osjećaj srdžbe zbog uznemiravanja nekoga tko se više ne može niti braniti, ali i osjećaj ponosa da smo imali prilike biti suvremenici takvoga čovjeka.

Dobri poznavatelji prilika u BiH nažalost nisu iznenađeni ovakvim razvojem događaja, jer BiH od Daytonskog sporazuma ima sustav i vlast “hibridnog” tipa koja nije programska, ograničenog demokratskog kapaciteta, i poglavito je prost zbroj stranačkih predstavnika. Ti stranački predstavnici djeluju uglavnom kao “slobodni strijelci” u okviru institucija i ne odgovaraju gotovo nikome, osim nekoć međunarodnoj zajednici, a nije ih zasada realno smijeniti na izborima. Tako je nažalost moguće da neki kadrovi iz reda srpskog naroda protiv volje ogromne većine pučanstva BiH kroz sustav nametnu pokušaj osporavanja heroja domovinskog rata u koje svakako spadaju i 14 generala koji se spominju.

Pokušaji da se pravno osporavaju vojno-redarstvene akcije “Bljesak” i “Oluja” su dio široke propagandne ofenzive koja se vodi iz Beograda. Oni već barem desetljeće aktivno pokušavaju nametnuti novu interpretaciju agresije na Republiku Hrvatsku, te Bosnu i Hercegovinu.

Bezbrojne su inicijative revitalizacije ciljeva srpske ratne politike koji se danas eufemistički naziva tzv. srpskim svetom, a kao vrh koplja uperenog ka Republici Hrvatskoj se koristi Daytonska pozicija entiteta BiH – Republika Srpska i njihovi kadrovi u institucijama BiH. Ne preže se ni od direktnih miješanja Beograda kao u slučaju gospodarsko-političke potpore trokutu Drvar-Glamoč-Grahovo (danas dio entiteta Federacija BiH) na koje se gleda kao na odskočnu dasku ka Kninu i bivšim okupiranim teritorijama RH koje su svojom žrtvom oslobodili branitelji domovinskog rata.

Bez obzira na svu suludost takvih planova, o njima se vrlo realno razgovara, a ne prođe niti nekoliko tjedana, a da se ne spominju i medijski aktiviraju na elektroničkim kao i tiskanim medijima u Srbiji i entitetu BiH-RS. Nije za zanemariti ni potpora koju Srbiji i entitetu BiH-RS dolazi iz Rusije koja u Hrvatskoj vidi članicu NATO i EU, a na Federaciju BiH (većinski dio BiH) gleda kao na snagu koja također teži euro-atlantskim integracijama i smeta planovima Moskve u jugo-istočnoj Europi.

Stvari dodatno kompliciraju političke elite iz Republike Hrvatske i BiH koje se međusobnim odnosima bave na jedan kampanjski i ad hoc način, uz nedostatak državnika koji će gledati dalje od izbornih ciklusa i dnevno-političkih prijepora. U razvoju odnosa dvije zemlje ne sudjeluje nitko osim političkih elita, tako da je manjak kvalitetne komunikacije i dijaloga zagarantiran.

Iz svih procesa je isključeno civilno društvo, zainteresirane grupe i pojedinci što je vrlo netipično za demokracije i štetno. Unatoč svim upozorenjima i prijedlozima civilnog društva, utvrđivanje istine o ratu je prepušteno međunarodnim sudovima, kao da se radi o dvije zemlje sa različitih kontinenata, a ne dvije zemlje koje su tek dvije grane jednog te istog drveta.

Propuštena je šansa da se svi incidenti odmah procesuiraju na lokalnim sudovima, a utvrđivanje istine prepusti komisijama za istinu i pomirbu, i naravno povjesničarima. To je trebao biti put za dvije sestrinske zemlje tako upućene jedna na drugu koje čine jednu zemljopisnu cjelinu i imaju daleko više zajedničkog, nego različitog. Sa osobitim naglaskom na euro-atlantsku orijentaciju, i mogućnost članstva BiH u NATO-u.

Još nije kasno da se odnosi dvije zemlje postave na zdrave osnove kakve zaslužuju i lijepa Hrvatska i njena sestra Bosna ponosna. Civilno društvo već dugo predlaže provođenje već potpisanog Sporazuma o posebnim odnosima i konačno uspostavljanje Zajedničkog vijeća vlada RH i Vlade Federacije BiH koje bi se bavilo rješavanjem tekućih otvorenih pitanja kroz redovita mjesečna zasjedanja. Pored toga još i intenziviranje suradnje nevladinog sektora i ekspertnih grupa koje se bave ovim pitanjima. Tako bi se ovakvi sramni slučajevi mogli preduprijediti i na njih se adekvatno reagirati na vrijeme u svjetlu realnih činjenica, a ne teorija zavjere.

Tužiteljstvu BiH samo jednostavna poruka: Ne – u naše ime!”, stoji u priopćenju koje potpisuje v.d. predsjednika Foruma, Sead Turulja.