ZDRAVSTVENA ZAŠTITA Pola milijuna Hrvata moglo bi ostati bez svog liječnika, klizimo u kolaps obiteljske medicine

Već sada nam nedostaje gotovo 300 liječnika, a još 780 otići će u mirovinu u idućih pet godina. Na specijalizaciji je 290 obiteljskih liječnika

Hrvatski studenti koji odu na studij ili studentsku razmjenu u Nizozemsku imaju pravo na zdravstvenu skrb, ali vrlo teško će je realizirati ukoliko nisu hitan slučaj. Liječnici obiteljske medicine u toj su državi traženi kao suho zlato.

Osobi koja iz nekog razloga još nema svog obiteljskog liječnika, danas je praktički nemoguće pronaći ordinaciju gdje će se prijaviti i dobiti zdravstvenu skrb u slučaju, primjerice, obične upale grla.

Razlog je manjak obiteljskih liječnika koji ovu zemlju, zajedno s Velikom Britanijom, pogađa najviše u Europi.

 

Primjer Nizozemske

U zemlji s oko 16 milijuna stanovnika radi oko 13.000 obiteljskih liječnika, što je relativno povoljan omjer od 1.230 stanovnika po liječničkom timu.

No, u većim gradovima broj pacijenata po timu prelazi 2.500. Sve više liječnika zato odbija primiti nove pacijente, a raste broj ljudi koji bezuspješno traže temeljnu zdravstvenu skrb.

U većini ordinacija koje ne primaju nove pacijente, a takvih je u Nizozemskoj 60 posto, formirane su liste čekanja, a izgledi za prijem u roku kraćem od šest mjeseci su minimalni.

Na pregled liječnika čeka se po tjedan dana i više, a virtualni pregledi i online komunikacija sve su češća opcija u prebukiranim timovima obiteljske medicine.

Da stvar bude gora, prosječna dob obiteljskih liječnika prilično je visoka, te će u idućih šest godina njih čak trećina otići u mirovinu. I tu je poveznica zbog koje nizozemska priča neodoljivo podsjeća na hrvatsku.

Nizozemske zdravstvene vlasti nastoje doskočiti problemu, pa iz godine u godinu za ovu medicinsku struku specijaliziraju gotovo tisuću liječnika. U 2010. obrazovalo ih se 620, a lani 850.

Ali i to, boje se, neće biti dovoljno da pokrije manjak koji će nastati naglim umirovljenjem velikog broja obiteljskih liječnika. Očekuju da će se već iduće godine 22 regije u toj zemlji suočiti s problemima unatoč većem broju specijalizanata.

Jedan od razloga zbog kojih se to događa jest i činjenica da mlađi liječnici ne žele raditi 60 do 80 sati tjedno kao njihovi stariji kolege, već biraju 40-satni radni tjedan, bez dodatnih sati i dežurstava.

Treba pritom spomenuti i da su u Nizozemskoj vrlo česte grupne prakse, gdje uz nekoliko liječnika radi i čitav tim medicinskih sestara, pomoćnog i administrativnog osoblja.

Situacija u Hrvatskoj danas je daleko povoljnija za pacijente jer pronaći drugog liječnika, ovdje nije nemoguća misija. No, bi li se i nama za pet godina mogao dogoditi nizozemski scenarij?

Brojke, nažalost, govore tome u prilog. Od ukupno 2.193 obiteljska liječnika u Hrvatskoj, njih 780 ili 35 posto starije je od 60 godina, a 180 liječnika starije je od 65 godina.

Već sada je 180 ordinacija bez nositelja, što znači da nemaju stalnog liječnika, već se smjenjuju liječnici iz drugih ordinacija u domu zdravlja.

 

 

– Već sada nam nedostaje gotovo 300 liječnika, a još 780 otići će u mirovinu u idućih pet godina. Na specijalizaciji je 290 obiteljskih liječnika.

Budući da nema nikakvog interesa za tu struku, očekuje nas totalni kolaps primarne zdravstvene zaštite, upozorava Nataša Ban Toskić, predsjednica Koordinacije obiteljske medicine (KoHOM).

 

Izgledan scenarij

 

Izgledan je, kaže, scenarij da će ljudi izgubiti temeljnog liječnika, a on je liječnik prvog kontakta i trebao bi biti garancija da svaki stanovnik u Hrvatskoj ima jednako dostupnu primarnu zdravstvenu zaštitu.

Bez svog liječnika ostat će pola milijuna ljudi, a u takvoj situaciji onih koji se neće imati gdje prijaviti, bit će mnogo.

– Uz to, primarna zdravstvena zaštita temelj je socijalne države. Dogodit će nam se da će ljudi izravno ići na bolničke hitne prijeme, ili privatno, tko si to može priuštiti.

Dnevno kroz naše ordinacije prođe od 150.000 do 200.000 pacijenata. Dio njih prelit će se u privatni sektor, dio to neće moći, i tu puca socijalna država. To je prava amerikanizacija, kaže čelnica KoHOM-a.

Dok su u drugim državama liste čekanja za pregled i po nekoliko tjedana, naši obiteljski liječnici u pravilu su dostupni istog dana. Hoće li tako ostati, veliko je pitanje.

– Mi još uvijek uspijevamo održati paradigmu – kad god ti treba, iz bilo kojeg razloga, možeš doći do svog doktora. Brojni mi moji pacijenti pošalju email, i još zovu telefonom jesam li ga pročitala. Vrata naše ordinacije širom su otvorena, ističe Ban Toskić.

Koliko je teško očekivati da će se njihovi redovi popuniti u idućih pet godina, ilustrira primjerom Virovitičko-podravske županije koja ima velik manjak liječnika i puno praznih ambulanti.

– Nedavno je virovitička bolnica raspisala natječaj za devet specijalizacija. Tko god je mislio raditi u toj županiji, javit će se u bolnicu na specijalizaciju. I mladi koji su sad u obiteljskoj medicini, prijavit će se na te specijalizacije, ističe Nataša Ban Toskić.

 

U Sloveniji posebni punktovi za ljude bez odabranog primarca

 

Beroševi su reformski potezi, tvrdi Nataša Ban Toskić, daleko od prave reforme.

– Da bi se nešto zvalo reformom, mora biti doista reformistički, dramatično. Trebali su ne izjednačiti koeficijente u PZZ-u i bolnicama, nego primarnoj staviti veće, da preusmjere ljude iz bolnica k nama. A

li to nisam izmislila ja, nego su tako napravili u Poljskoj, Rumunjskoj…, navodi.

Slovenci su zbog manjka obiteljskih liječnika također došli u situaciju da mnogi građani nemaju svog liječnika.

Zato su osnovali posebne punktove, ordinacije za ljude bez izabranog liječnika, a na tim punktovima dobrovoljno se izmjenjuju doktori uz naknadu od 80 eura na sat, navodi čelnica KoHOM-a.

To je, dodaje, vrlo skora perspektiva u Hrvatskoj, a pitanje je jedino koliko će ona stajati porezne obveznike.