Život na Banovini: Kontejner, bunar i kemijski WC. Kad perem zube, četkica se ledi
Branka Majkić iz Majskih Poljana i devet mjeseci nakon potresa na Baniji živi u uredskom kontejneru. Ipak, uskoro bi trebala dobiti mobilnu kućicu.
Na sam dan potresa, ona i suprug jedva su izvukli živu glavu.
“Bio je to šok. Izašli smo iz kuće, ja sam imala lakš ozljedu glave. Trešnja ne prestaje svih ovih mjeseci i kad je najslabiji potres otpada dio po dio kuće – cigle, fasada…”, rekla nam je Branka Majkić.
Nakon potresa dobila je uredski kontejner.
“Prvih 10 dana smo suprug i ja spavali u autu. Zahvaljna sam ljudima što smo među prvima dobili kontejner. Efikasniji je nego auto, ali to je uredski kontejner, ima samo grijalicu. Koliko god grijete, kondenzacija je tu, cijelom dužinom kontejnera je postavljen stiropor radi izolacije. Posteljina je mokra, vuće vlagu. Ljeti je vruće. Dobila sam klimu, ali sam je odbila jer ona u ovih 12 kvadrata ne koristi, bolji je ventilator”, kaže Majkić.
Stvari koje većina nas uzima zdravo za gotovo, njoj izgledaju bitno drugačije, pogotovo jutarnja higijena: “Nemam kanalizaciju, imam bunar i kemijski WC. U prvom, drugom mjesecu kad perem zube, četkica se ledi”.
A problem je i što bi se kuća doslovno već sutra mogla srušiti na kontejner. “Da, stime se slažu i članovi Stožera, kontejner je preblizu, ali to je bilo jedino mjesto gdje su ga tada mogli staviti”, rekla je Majkić.
Na sreću, obitelj Majkić uskoro bi trebala dobiti mobilnu kućicu. Je li to zato što se njezin slučaj nedavno pojavio u medijima?
“Ne znam zašto, ali ja sam zahvalna. Zahvalna sam Stožeru, našem gradonačelniku, ravnateljici Crvenog križa. Evo, došli su u nedjelju, poravnali teren, dovezli pijesak, snimili stanje. Trebala bih dobiti mobilnu kućicu sa sanitarnim čvorom i kuhinjom što je dovoljno za neki ipak pristojniji život”, rekla je Majkić.
Izvor:n1/ Foto: Zoran Pehar
