Zločin u Kiseljaku: Ratni masakr i stradanje hrvatskih civila u kolovozu 1993.
U kolovozu 1993. godine, diverzanti 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH, prerušeni u uniforme HVO-a, neometano su ušli u Kiseljak i nakon čega su počinili strašan ratni zločin nad tamošnjim hrvatskim stanovništvom.
Nakon što su ušli u Kiseljak, prvo su okupili civile kako bi ih iskoristili kao živi štit pri napredovanju prema položajima HVO-a. Josip Trogrlić, sudionik vraćanja tih položaja, svjedočio je o događaju: "U popodnevnim satima su iz Zenice ušli u Kiseljak ubijajući i pljačkajući sve pred sobom. Ubili su i 13. godišnju djevojčicu Ivanu Širić, ubijali starce i žene. Mi smo se vrlo brzo konsolidirali i s pojačanjem nakon samo tri sata vratili izgubljene položaje te okružili neprijatelja." Trogrlić je dalje naveo kako su, po zapovjedi Ive Lozančića, morali pustiti neprijateljske snage da se povuku jer su kao živi štit koristili 24 civila, među kojima je bilo i novorođenče staro samo 16 dana. Većina tih civila razmijenjena je prema dogovoru nakon tri dana, no neki su ostali u zatočeništvu duže i pretrpjeli su teške torture, poput Pere Tolušića.
Jedna majka, koja je preživjela masakr, svjedočila je 21. veljače 1994. godine: "Tada je zapucalo i odozdo, od pruge, a muslimanski vojnici su se međusobno dovikivali ‘Allahu ekber’. Na put, između moje i Nikine kuće i na njegovo dvorište pristizali su novi muslimansko-bošnjački vojnici. Skupilo ih se preko dvadeset. Prijetili su, psovali: ‘Znat ćete vi, ustaše, što su balije.’ Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivši da se međusobno drže tako da njima mogu biti živi štit. Čini mi se da su htjeli preći na drugu stranu ceste. Zastali su s ovu stranu, kod ceste, desetak metara od moje kuće."
U daljnjem svjedočenju, majka je opisala trenutak kada je izgubila svoju 13-godišnju kćer: "Strašno je pucalo i od pruge i, čini mi se, sa svih strana. Čula sam zarobljene da strašno viču, jauču. Sada se pucalo svačim: puškama, pištoljima, bombama, tromblonima. Valjda nisu smjeli preko ceste pa su ispred sebe ti muslimansko-bošnjački vojnici gonili zarobljene vičući im da se čvrsto i gusto drže zajedno. Vraćali su se natrag. I onda čuh kćerku: ‘Joj, mama!’ Pogledah kroz prozor. Ivana pade i nije više progovorila. Muslimani su pucali po ostalima. Čula sam da viču: ‘Sad ćete vidjeti što su balije. Majku vam ustašku. sad ste naši."
Izvor: 7dnevno
