ŽRTVA I AGRESOR NISU ISTO

Reakcije na istup Dragane Jeckov u Saboru izazvale val ogorčenja javnosti

Rasprava u Hrvatskom saboru o pravima civilnih stradalnika iz Domovinskog rata ponovno je otvorila osjetljivu temu odnosa prema žrtvama i agresorima. Povod je bilo zastupničko pitanje Dragane Jeckov (SDSS), koja je upozorila da se „blanketno odbija inozemna medicinska dokumentacija“, zbog čega, kako tvrdi, pojedini civilni stradalnici ne mogu ostvariti svoja prava.

Državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Darko Nekić podsjetio je da hrvatski propisi, kao i presuda Ustavnog suda iz 2008., ne priznaju dokumentaciju izdanu od strane države koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku.

„Ne vidim mogućnost da netko tko je bio agresor na hrvatsku državu dobije prava po Zakonu o civilnim stradalnicima“, naglasio je Nekić.

Slično je poručio i saborski zastupnik Predrag Mišić (DP):

„Hrvatska neće plaćati agresorima.“

Zastupnik Marin Miletić (Most) upozorio je da se ni jednim zakonom ne smije izjednačiti žrtva i agresor:

„Hrvatski narod je bio žrtva, a agresor su bili oni koji su pucali po našoj zemlji. Ni jedan cent ne smije otići onome tko je bio dio agresije.“

Jeckov: „Žrtva je žrtva“

Jeckov je, međutim, istaknula da civilne žrtve ne bi smjele imati nacionalno, vjersko ni političko obilježje:

„Žrtva je žrtva, a patnja je patnja. Naša je dužnost spriječiti da se zakon pretvori u administrativnu nepravdu za one koji su već jednom stradali.“

Oštre reakcije javnosti

Izjava zastupnice SDSS-a izazvala je brojne reakcije čitatelja portala Direktno i na društvenim mrežama. Većina ih je odlučno odbacila mogućnost izjednačavanja žrtve i agresora.

„U Hrvatskoj se nikada ne smije izjednačiti žrtva i agresor! Civilne žrtve zaslužuju pomoć, ali oni koji su nosili pušku protiv Hrvatske ne smiju dobiti ni cent iz proračuna. To bi bila pljuska braniteljima i poniženje za sve poginule“, poručio je jedan čitatelj.

Drugi je podsjetio na mjesto iz kojeg potječe zastupnica Jeckov:

„Gospođa Jeckov živi u selu Negoslavci, pet kilometara od Ovčare, gdje joj je suprug načelnik općine. Primaju preko 4000 eura mjesečno iz hrvatskog proračuna, a istodobno vrijeđaju hrvatske branitelje. Ono što možda ona ne zna, zna sigurno njezin suprug – gdje su još neotkrivene grobnice oko Negoslavaca.“

Mnogi su naglasili da je neprihvatljivo poistovjećivati ranjene u obrani Hrvatske s onima koji su ranjeni u napadu na hrvatske gradove i sela:

„Biti ranjen u obrani Domovine i u napadu na nečiji dom nikako nije isto. To znaju svi koji pamte Vukovar, Škabrnju i Dubrovnik.“

Povijesna istina kao temelj pomirenja

Rasprava u Saboru i reakcije javnosti još jednom potvrđuju koliko je osjetljiva tema odnosa prema civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Dok jedni upozoravaju na humanost i nepristranost zakona, drugi ističu da je temelj istine o Domovinskom ratu jasan: Hrvatska je bila žrtva, a agresor su bili JNA i velikosrpske paravojne postrojbe.

Pomirenje, smatra većina komentatora, može se graditi samo na priznanju povijesnih činjenica – da žrtva i agresor nikada nisu isto.

Mnogi ogorčeni čitatelji smatraju da se dio političkih predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj ne vodi načelima iz Ustava i zakonima Republike Hrvatske, nego prije svega vlastitim materijalnim interesima.

„Njima ništa nije sveto osim novca iz državnog proračuna RH-a. Sve drugo – od Ustava, zakona i poštovanja hrvatskih žrtava – za njih kao da ne vrijedi. Poklopite se po ušima, vaši su pravili masovne grobnice“, napisao je jedan od čitatelja u komentarima.