Zviždač razotkrio pozadinu novog ministra: ‘Iz interesa se povezao s tajnicom SNV-a’
Novi ministar i novi problemi – tako bi se nekako moglo opisati ono što predstoji premijeru Andreju Plenkoviću nakon što je bivšeg ministra poljoprivrede Josipa Dabru zamijenio njegov stranački kolega David Vlajčić, bivši učenik DP-ova šefa Ivana Penave.
Ako je suditi po onome što govore zviždači iz Ministarstva graditeljstva, Vlajčić neće dugo ostati u ministarskoj fotelji. Prije svega treba napomenuti kako je novi ministar još od ljeta državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva te da je pod sobom imao stambeno zbrinjavanje.
Ta uprava ministarstva smještena je u Savskoj ulici, u kojoj su Vlajčića ljetos dočekali s oduševljenjem nadajući se da im napokon stiže čovjek koji će znati upravljati ogromnim europskim i proračunskim novcem koji se u tom odjelu vrti.
Prisni odnosi
No brzo su se razočarali. Vlajčić se već u prvim danima službovanja odlučio ponašati turistički pa je nakon nepuna dva tjedna otišao na godišnji odmor, pravdajući se da je ljetovanje uplatio ne znajući da će postati državni tajnik. Njegova odsutnost rezultirala je pravim kaosom jer nije imao tko potpisivati dokumente, a u jednom trenutku dovedena je u pitanje i isplata osobnog dohotka djelatnicima, koji su vrlo brzo shvatili da će s Vlajčićem teško uspostaviti komunikaciju.
Probitačni ministar zato je još brže shvatio da mu je najbolje uspostaviti komunikaciju s ravnateljicom Uprave za stambeno zbrinjavanje Tatjanom Vukobratović Spasojević, potpredsjednicom SDSS-a u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, koja je ujedno i tajnica SNV-a, a suprug joj je paroh glavne crkve na Cvjetnom trgu Duško Spasojević. Dotična se inače smatra elitnim kadrom te osobom od posebnog povjerenja Milorada Pupovca, a njezini kadrovi i danas sjede na načelničkim i voditeljskim mjestima. Ljudi se ne kadroviraju po struci, već im se broje krvna zrnca i pripadnost SDSS-u, a sve to pod palicom žene s kojom je Vlajčić u vrlo kratkom roku ostvario prisne odnose, baš kao što je u kratkom roku napredovao do ministarske fotelje.
Kada se govori o upravi kojom rukovodi Spasojević, treba reći kako je to bivši Središnji ured za stambeno zbrinjavanje koji je pripojen Bačićevu ministarstvu, a ranije ga je vodio HDZ-ov Nikola Mažar. Taj se ured bavi delikatnim zadacima i radi izravno s ljudima koji su pogođeni potresom, ali i problemima zaostalima iz Domovinskog rata koji se odnose na sređivanje dokumentacije i legalizaciju kuća. Slikovito ovaj zviždač objašnjava kako je taj ured prerastao u službu koja je na jedan način legalizirala i opravdala kompletnu imovinu bivše JNA, milicije i bivših praktički aboliranih četnika čije su kuće obnavljanje i sada u vrijeme vladavine DP-a, odnosno državnog tajnika Vlajčića, u čijem su madantu izdavane potvrde za sitne iznose te su ti ljudi stjecali pravo otkupa obiteljskih kuća ili stanova kojima je država financirala kompletnu obnovu i uređenje.
Produženi vikendi
Od Vlajčića su djelatnici ove uprave očekivali i da se pozabavi njihovim pritužbama na zlostavljanje na poslu od raznih načelnika, voditelja sektora i drugih nadređenih, ali nikakvog pomaka nije bilo čak ni kada su se nezadovoljni zaposlenici zbog Vlajčićeva ignoriranja obratili njegovu šefu Penavi. Dok je ignorirao svoje kolege, Vlajčić se redovito sastajao sa SDSS-ovom ravnateljicom i spornim načelnicima vodeći se njihovim savjetima. U svemu tome donio je odluku o takozvanom četvrtom potpisu, na što se čekalo tjednima dok se on nije pojavio na radnome mjestu. Jednako se čekalo i na potpisivanje raznih potvrda, a to sporno potpisivanje uveo je upravo Vlajčić, i to, kako tvrdi ovaj zviždač, da bi se zadovoljio njegov ego.
Vjerojatno mu je takav pristup omogućio i prisan odnos s načelnicom Vukobratović, kojoj je često dolazio u ured te su vodili razgovore iza zatvorenih vrata. Dok je on njoj odobravao da potpisuje putne naloge načelnicima sektora i radi na legalizaciji srpskih kuća i isporuci građevinskog materijala, ona je šutjela na njegove produžene vikende, tj. na to što ni jedan petak ni ponedjeljak nije bio na radnome mjestu. A od tri preostala dana u tjednu, minimalno jedan provodio je na službenom putovanju.
Zbog nepojavljivanja na poslu djelatnici su se pitali je li ispravno to što je on za svih 30 dana u mjesecu dobivao naknadu za odvojeni život, tim više što je u Zagrebu u Ilici na korištenje dobio stan za stotinjak eura. Uza sve te povlastice i redovnu plaću, Vlajčić je dobivao putne naloge i prekovremene sate, a za to vrijeme ignorirao je priče o kolegici Vukobratović koja, kako navodi ovaj zviždač, u imovinskoj kartici nije navela kuću u Vrhovinama obnovljenu sredstvima iz ministarstva, a koja je inače srušena u ratu. Osim toga, u ovom se resoru propitkuje moguće postojanje drugih nekretnina ravnateljice Vukobratović u Zagrebu i Crikvenici.
Puno putovao
Zanimljiva je ova priča o Vlajčiću i bliskosti s kolegicom iz SDSS-a i zbog toga što je Penava tijekom njegova predstavljanja kao veliku zaslugu budućeg ministra naveo to što će se, zahvaljujući njegovu sudjelovanju u radu na Zakonu o grobljima, maknuti svi četnički spomenici u Hrvatskoj. No ovaj zviždač smatra da ni to nije realno jer je riječ o zakonu koji je tek u nastanku i koji mora proći određenu proceduru.
Procedura se zato ne poštuje u Bačićevu resoru, gdje ravnateljica Uprave sa svojeg privatnog e-računa, koji se šalje kao SNV ili SDSS, zaposlenima izdaje radne zadatke po kojima se prioritetno moraju rješavati problemi srpskog stanovništva.
Problem je i to što je Vlajčić nerijetko sa SDSS-ovom ravnateljicom odlazio na putovanja u inozemstvo, ali i po cijeloj Hrvatskoj, s čime je u jednom trenutku upoznat i Bačić kojemu je ukazano na neprihvatljivo ponašanje Vlajčića i određenih načelnika i ravnateljice koji nepotrebno i prekomjerno troše novac na putovanja i u raznim restoranima povećom konzumacijom. Budući da je tako puno putovao, Vlajčić se izgleda nije stigao baviti hrvatskim dragovoljcima i braniteljima i rješavanjem njihovih stambenih pitanja, nije se bavio čak ni onima iz Vukovara i Vukovarske županije, iako ga Penava predstavlja kao prvog ministra koji dolazi iz toga herojskog grada, što također nije točno.
Umjesto da se posveti toj osjetljivoj populaciji, Vlajčić je dio radnog vremena proveo i tako što se na odjelu kupoprodaje nekretnina raspitivao za svoje prijatelje. Kako u Upravi radi i njegova sestrična, Vlajčić se založio za nju pa su uložena pozamašna sredstva u njezinu dodatnu edukaciju i obrazovanje da bi je se promoviralo u najviši mogući položaj u pravnoj službi. Ništa od toga Bačić vjerojatno nije ni znao, jer se ionako očekuje da ga državni tajnik informira o stanju u zaduženoj upravi, koju je Vlajčić napustio noć nakon što je Penava objavio da će on biti kandidat DP-a za ministra poljoprivrede.
Ostao ukopan
Vlajčić je, kako tvrdi ovaj zviždač, odmah nakon te Penavine najave došao na radno mjesto s vrećicom i počeo spremati svoje stvari iz kabineta. Jedna kolegica na hodniku ga je pitala kamo je krenuo, na što je on ostao ukopan i rekao kako putuje za Vukovar, ne shvaćajući da je državni tajnik sve dok ga ne izaberu u hrvatskom parlamentu. U konačnici se Vlajčić oprostio sa svojim kolegama porukom da mu se mogu obratiti na novom radnom mjestu, ali i da ne vjeruju ako kojim slučajem i čuju da je nekoga zlostavljao ili udarao.
