Trideset pet godina Gromova od Trstenika do pobjedničkih operacija

U Trsteniku Nartskom, na području današnje općine Rugvica, 15. svibnja 1991. počelo je ustrojavanje postrojbe koja će postati 2. gardijska brigada „Gromovi“. Datum je važan i izvan brigadne povijesti. Istoga su dana osnovane prve četiri aktivne brigade Zbora narodne garde, jezgra iz koje se razvijala Hrvatska vojska. Zato je obljetnica obilježena 2026. doista bila 35., a ne prigodno zaokružen broj bez uporišta u kalendaru.

Početnu jezgru Gromova činili su policajci koji su prošli obuku u Kumrovcu i Vinici, uz manji dio ljudi iz Rakitja. U Trsteniku Nartskom ustrojena je 1. pješačka bojna, poslije poznata kao „Crne Mambe“. Druga bojna, „Banijska oluja“, ustrojena je 3. lipnja u Sisku, a 3. bojna, „Banska legija“, 21. lipnja u Dugoj Resi. Brigada je u početnom ustroju imala tri pješačke bojne, ali pri navođenju njihovih lokacija treba razlikovati mjesta ustrojavanja od stacionarnih mjesta: Crne Mambe bile su stacionirane u Trsteniku, Banijska oluja u Sisku, dok je 3. pješačka bojna, nakon ustrojavanja u Dugoj Resi, od kraja 1991. bila stacionirana u Dugom Selu. Mjesto ustrojavanja i mjesto stacioniranja nisu isti podatak i ne bi ih trebalo miješati.

Prvi ustroj brigade predviđao je 1696 pripadnika u trima pješačkim bojnama i pratećim sastavnicama. Rat, međutim, nije čekao da se formacije popune i uvježbaju prema mirnodopskim pravilima. Već tijekom ljeta 1991. njezini su ljudi upućivani na područja na kojima su hrvatska policija, Zbor narodne garde i lokalni branitelji zaustavljali napade snaga pobunjenih Srba, potpomognutih Jugoslavenskom narodnom armijom. Gromovi su 1991. djelovali na prostoru Siska, Sunje, Petrinje, Gline, Topuskog, Pokupskog, Karlovca i Duge Rese. Ondje su stjecali iskustvo, ali i podnosili prve gubitke.

Od prve postrojbe u Trsteniku do triju ratnih bojni

Priča o Crnim Mambama počinje s približno dvjesto pripadnika posebnih jedinica policije, od kojih su oblikovani zapovjedništvo i četiri satnije prve bojne. Prvi zapovjednik bojne bio je Mato Obradović, a njegov zamjenik Marijan Sokolić. Satnijama su u početnom razdoblju zapovijedali Miodrag Demo, Miho Caput, Ivan Šaškor i Ivan Mandić. Ta imena vrijedi navesti jer pokazuju da postrojba nije nastala kao gotova legenda, nego kao skup konkretnih ljudi koji su u nekoliko tjedana morali prijeći put od policijske obuke do borbenih zadaća.

Među kasnijim zapovjednicima Crnih Mambi bili su Željko Ćubela, Mile Krišto, Boris Jacović, Ivica Šafarić „Ninja“, Petar Bajan i Ivica Kozjak. Neki od njih ostali su prepoznatljivi široj javnosti, no povijest bojne ne pripada samo zapovjednicima. U brigadnoj povjesnici kao prvi poginuli Gromovi navode se Ivica Kolar i Pero Juriša, stradali u srpnju 1991. na ličkom bojištu kod Ljubova.

Ni kod gubitaka Crnih Mambi objavljeni podaci nisu jednaki. Izložba postavljena na obilježavanju u Rugvici 2026. bila je posvećena sjećanju na 75 poginulih pripadnika, dok povjesnica udruge Crne Mambe navodi 68 smrtno stradalih i trojicu nestalih. Budući da izvori ne objašnjavaju primjenjuju li isti kriterij pripadnosti i razdoblja, oba podatka treba navesti uz izvor, a ne spajati ih u prividno usuglašen broj.

Jedna od borbi po kojima se 1. bojna posebno pamti vođena je 18. i 19. listopada 1991. kod Novog Farkašića. Poslije su njezini pripadnici odlazili na dubrovačko, zadarsko, ličko i druga bojišta, a u završnim operacijama sudjelovali su u oslobađanju Banovine. Nabrajanje lokacija samo po sebi, ipak, ne objašnjava karakter te postrojbe. Crne Mambe bile su udarni sastav brigade, ali su se oslanjale na logistiku, vezu, sanitetsko osoblje, topništvo, oklopne posade, inženjeriju i druge dijelove bez kojih borbena bojna ne može djelovati.

„Banijska oluja“, 2. pješačka bojna, nastala je u Sisku, gradu koji se 1991. našao uz neposredno ratno područje. Njezin prvi zapovjednik bio je Drago Matanović. Kroz bojnu je, prema podacima udruge veterana, prošlo oko 2500 pripadnika, a u njezinoj se povijesti navodi 46 poginulih. Među njima je i pukovnik Predrag Matanović. Poginuo je 4. kolovoza 1995., prvoga dana operacije Oluja, u borbama na prilazu Petrinji. Imao je 26 godina.

Predrag Matanović prošao je put od policajca i zapovjednika satnije do zapovjednika bojne. Njegova smrt ne treba dodatni ukras ni zamišljenu posljednju rečenicu. Dovoljno govori činjenica da je poginuo predvodeći postrojbu na području svojega rodnog kraja, u operaciji kojom je Petrinja nakon četiri godine okupacije vraćena pod hrvatsku vlast. Zbog njega i ostalih poginulih pripadnika Banijske oluje, obilježavanje obljetnice te bojne 4. lipnja 2026. održano je na nekoliko mjesta s jasnom vezom uz njezin ratni put: u Sisku, na groblju Viktorovac, kod spomenika pukovniku Matanoviću i suborcima u Petrinji te u tamošnjem Veteranskom centru.

Treća pješačka bojna „Banska legija“ ustrojena je u Učeničkom domu u Dugoj Resi 21. lipnja 1991., a od kraja te godine bila je stacionirana u Dugom Selu. Kao prvi zapovjednik u brigadnoj se povjesnici navodi Branko Škrtić. Među ljudima koji su je poslije vodili bio je i Slavko Franc, umirovljeni pukovnik koji je u svibnju 2026. u Petrinji sudjelovao u predaji zelenih beretki novim pripadnicima današnjih Gromova.

O ljudima Banske legije javnost zna manje nego o nekim poznatijim zapovjednicima prve i druge bojne. Objavljeni pregledi ratnog puta navode 44 poginula pripadnika. Obilježavanje 35. godišnjice njezina ustrojavanja, održano 21. lipnja 2026. u Dugoj Resi, zato je imalo posebnu vrijednost. U programu su sudjelovale obitelji poginulih pripadnika Mate Dorme, Zlatka Planinca i Stjepana Kovača, a prikazane su fotografije 43 pripadnika Gromova iz 3. bojne te s karlovačkog, primorskog i ličkog područja. Takav pristup brigadnoj povijesti vraća imena i lica.

Brigada na bojištima od Banovine do juga Hrvatske

Ratni put Gromova pratio je promjene na hrvatskim bojištima. Godine 1991. glavnina napora bila je usmjerena na Banovinu, Pokuplje i karlovačko područje, gdje se branila komunikacijska i demografska jezgra između Zagreba, Siska i Karlovca. Već 1992. dijelovi brigade upućeni su na druga ratišta. Borbena skupina Gromova sudjelovala je u obrani Livna i u borbama u Bosanskoj Posavini, dok je na dubrovačkom području brigada sudjelovala u operaciji Tigar i deblokadi krajnjeg juga Hrvatske.

Početkom 1993., nakon operacije Maslenica, Gromovi su držali položaje na području Novigrada i sudjelovali u obrani oslobođenoga zadarskog zaleđa. Tijekom 1994. njihove su borbene skupine djelovale u Hercegovini, Lici i na Banovini. Takvo raspršivanje nije bilo tek zemljopisna zanimljivost. Pokazuje koliko su gardijske brigade korištene kao pokretne snage koje su se premještale ondje gdje su se pojavljivale najzahtjevnije zadaće.

U operaciji Bljesak 1995. pripadnici brigade sudjelovali su u oslobađanju okupiranog dijela zapadne Slavonije. Nekoliko mjeseci poslije, u Oluji, glavni smjer djelovanja Gromova vodio je prema Petrinji, Glini i Dvoru na Uni. Brigada je oslobodila Petrinju, sudjelovala u blokiranju glinskog područja te nastavila napredovanje prema državnoj granici. Završetak te operacije za Gromove nije značio i kraj svih borbenih zadaća; u rujnu je uslijedila operacija Una.

U službenim pregledima ratnog puta navodi se da je kroz brigadu prošlo približno 9700 aktivnih i pričuvnih pripadnika. To je dovoljno velik broj da se Gromove ne može poistovjetiti s nekoliko javno poznatih osoba. Uz pješačke bojne, brigadu su činili i „Hrvatski tenkisti“, izvidnici „Semper fidelis“, topnici, inženjerci, vezisti, logističari i sanitetsko osoblje. Među poznatim imenima iz brigadne povijesti nalazi se i Jadranko Cumbaj „Pilot“, pripadnik protuoklopnih sastava i savjetnik zapovjednika brigade za protuoklopnu borbu, poginuo prvoga dana Oluje u Mošćenici. Spomen na takve ljude pomaže razumjeti da gardijska brigada nije bila samo pješaštvo na prvoj crti, nego složen vojni sustav.

Kumovi su donijeli iskustvo 81. gardijske bojne

Četvrta pješačka bojna nije postojala u početnom ustroju Gromova. Nastala je poslije rata, kada je 1. svibnja 1996. 81. gardijska bojna Hrvatske vojske „Kumovi“ iz Virovitice pripojena 2. gardijskoj brigadi. Najveći dio njezinih pripadnika ustrojen je kao 4. pješačka bojna „Kumovi“, stacionirana u Virovitici. U tom je obliku bojna djelovala do sredine 2003., dok su mnogi njezini pripadnici ostali u sastavu Gromova sve do preustroja brigade 2008.

Potrebno je pritom poštovati kronologiju. Kumovi su svoje ratne operacije 1994. i 1995. izveli kao 81. gardijska bojna, prije pripajanja Gromovima. U sastav 2. gardijske brigade donijeli su vlastito ratno iskustvo iz operacija Bljesak, Ljeto '95., Oluja i Maestral. Izvori su suglasni da je poginuo 21 pripadnik i da nije bilo nestalih, ali razlikuju se u broju ranjenih: Virovitičko-podravska županija, pozivajući se na znanstveni rad Davora Marijana, navodi 169, a povjesnica Vojnog ordinarijata 143 ranjena. Bez obrazloženja obuhvata tih evidencija nije opravdano jednu brojku proglasiti konačnom.

Ratni zapovjednik 81. gardijske bojne bio je Renato Romić, koji je nakon pripajanja preuzeo zapovijedanje Gromovima. Među poginulim Kumovima u operaciji Maestral u rujnu 1995. bili su Siniša Amidžić, Ivica Grizelj, Tomislav Horvat, Silvio Hranilović, Zlatko Ivković, Stevo Rajnović, Ivica Sreš i Željko Tišljarec. Ta imena pripadaju ratnoj povijesti 81. gardijske bojne, a nakon 1996. i tradiciji 4. pješačke bojne Gromova. Razlika je povijesno važna: pripajanje ne mijenja postrojbu pod čijom su oznakom ljudi ratovali, ali objašnjava zašto se Kumovi s punim pravom nalaze u kasnijoj povjesnici 2. gardijske brigade.

Zapovjednici koji povezuju ratni i poslijeratni put

Prvi zapovjednik 2. gardijske brigade bio je Božo Budimir. Slijedili su Vinko Ukota, Drago Matanović i Zvonko Peternel, dok je Vlado Šindler u dijelu ratnog razdoblja obnašao dužnost zapovjednika. Njihova su imena vezana uz različite faze razvoja postrojbe: od početnog ustrojavanja, preko obrambenih borbi i djelovanja na jugu Hrvatske do završnih oslobodilačkih operacija.

Poslijeratni redoslijed zapovjednika, prema dostupnim brigadnim povjesnicama i objavama o bivšim zapovjednicima, čine brigadni general Renato Romić, general-bojnik Josip Stojković, stožerni brigadir Vjeran Rožić, brigadir Ivan Mihalina i brigadir Branko Predragović. Romić je dužnost preuzeo u travnju 1996., u vrijeme spajanja Gromova i 81. gardijske bojne. Predragović je bio posljednji zapovjednik 2. gardijske brigade prije njezina preustroja.

Taj popis nije puka kadrovska bilješka. Poslijeratni zapovjednici morali su održati sposobnost postrojbe, prihvatiti Kumove, provesti profesionalizaciju i prilagođavati brigadu novom obrambenom sustavu. U ožujku 2008. 2. gardijska brigada preustrojena je, a njezino ime i tradiciju u djelatnom sastavu Hrvatske vojske nastavila je nositi današnja 2. mehanizirana bojna „Gromovi“ Gardijske mehanizirane brigade, smještena u Petrinji.

Obljetnica koja se 2026. nije zaustavila na jednoj svečanosti

Program 35. obljetnice održan je na mjestima koja povezuju nastanak brigade, njezin današnji vojni nastavak i pojedine bojne. U Petrinji su 14. svibnja 2026. novi pripadnici 2. mehanizirane bojne dobili zelene beretke. Dodijeljeno ih je 36, a u ceremoniji su sudjelovali ratni pripadnici Gromova i zapovjednici današnje postrojbe. Kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima položeni su vijenci, a služena je i misa u vojnoj kapelaniji.

Središnje obilježavanje 15. svibnja, pod nazivom „Poklonimo se herojima“, počelo je odavanjem počasti kod spomen-obilježja Gromovima u Trsteniku Nartskom. Program je nastavljen misom u zagrebačkoj Sloboštini i svečanom akademijom na Zagrebačkom velesajmu. Sudjelovali su članovi obitelji poginulih i nestalih, ratni zapovjednici i pripadnici, državni i vojni dužnosnici te predstavnici udruga. U Rugvici su istim povodom prikazani dokumentarni film i izložba ratnih fotografija Crnih Mambi.

Obljetnice pojedinih bojni produžile su program izvan jednoga svibanjskog dana. Banijska oluja okupila se početkom lipnja u Sisku i Petrinji, a Banska legija 21. lipnja u Dugoj Resi. Tako se brigadna povijest vratila sredinama iz kojih su bojne potekle i u kojima se o njima čuva najviše osobnih dokumenata, fotografija i obiteljskih sjećanja.

Upravo je ta raspršenost obilježavanja dobra. Gromovi jesu jedna brigada, ali njihova povijest nije nastala u jednoj vojarni niti se može ispričati iz jednoga grada. Trstenik, Sisak, Duga Resa, Dugo Selo, Virovitica i Petrinja nose različite dijelove iste priče. Javnost će je bolje razumjeti ako se uz glavno ime brigade navode i nazivi bojni, mjesta njihova ustrojavanja i stacioniranja te ljudi koji su u njima služili.

Broj žrtava zahtijeva točan izvor, a ne prepisivanje

Kod ukupnih gubitaka Gromova službene i komemorativne objave nisu potpuno ujednačene. Ministarstvo obrane 2011. navelo je 202 poginula i šest nestalih, Ministarstvo hrvatskih branitelja 2021. objavilo je podatak o 205 poginulih i trojici nestalih, dok novije objave Ministarstva iz 2023. i s obilježavanja 2026. govore o 203 poginula i petorici nestalih. Zbroj u svim tim varijantama iznosi 208 ljudi, ali se mijenja njihov status u pojedinim objavama.

Dodatnu nejasnoću stvara izvještaj HRT-a s 35. obljetnice, u kojem se na jednom mjestu navode 203 poginula i petorica nestalih, a na drugom 208 poginulih. U ovom tekstu prednost je dana novijem službenom podatku od 203 poginula i petorice nestalih, uz jasno navođenje da stariji izvori drukčije raspoređuju isti ukupni broj. Više od 1200 pripadnika bilo je ranjeno.

To nije cjepidlačenje. Iza svake brojke nalazi se ime, a status nestale osobe ne smije se administrativno izbrisati nepažljivim prepisivanjem. Za buduće publikacije o Gromovima potreban je javno dostupan, poimenično provjeren popis s datumima, pripadnošću postrojbi i izvorima. Udruge i državne ustanove raspolažu velikom građom, ali ona nije uvijek okupljena na jednom mjestu niti jednako lako dostupna istraživačima i obiteljima.

Trideset i pet godina poslije osnutka, odnos prema Gromovima ne mjeri se snagom svečarskih rečenica. Mjeri se preciznošću. To znači razlikovati gdje je bojna ustrojena, a gdje stacionirana; navesti da su Kumovi u brigadu ušli 1996., nakon svojega ratnog puta kao 81. gardijska bojna; razdvojiti ratne i poslijeratne zapovjednike; sačuvati imena ljudi iz svih bojni, a ne samo najpoznatijih.

Takav pristup ne umanjuje ponos postrojbe. Naprotiv, daje mu čvrst temelj. Gromovi su 1991. nastali dok je Hrvatska tek gradila vojsku, prošli su bojišta od Banovine do juga zemlje i sudjelovali u završnim operacijama kojima je oslobođen okupirani teritorij. Njihov današnji nasljednik u Petrinji nosi isto ime, ali i obvezu da iza znaka groma ostanu vidljivi ljudi. To je, 35 godina nakon osnutka, najpošteniji način čuvanja brigadne povijesti.

Korišteni izvori

• Ministarstvo obrane RH / Hrvatski vojnik, „2. gardijska brigada Zbora narodne garde“

• Ministarstvo obrane RH, „20. obljetnica 2. gardijske brigade Gromova“

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, „Svečano obilježena 35. obljetnica 2. gardijske brigade Gromovi“

• Ministarstvo obrane RH, „Beretke za nove pripadnike Gromova“

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, „Gromovi proslavili 32. obljetnicu 2. gardijske brigade“

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, „U Rugvici svečano otvoreno spomen-obilježje 2. gardijskoj brigadi Gromovi“

• Hrvatska radiotelevizija, „Obilježena 35. obljetnica osnutka 2. gardijske brigade Gromovi“

• Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade, „Povjesnica 2. gardijske brigade Gromovi“

• Udruga ratnih veterana 1. pješačke bojne, „Crne Mambe – povjesnica“

• Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade, „Obilježena 35. obljetnica Banijske oluje“

• Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade, „35. obljetnica Banske legije u Dugoj Resi“

• Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade, „Obljetnica 81. gardijske bojne“

• Davor Marijan, „Osnivanje i ratni put 81. gardijske bojne Hrvatske vojske Virovitica“

• Virovitičko-podravska županija, „Na današnji dan prije 28 godina osnovani Kumovi“

• Ministarstvo obrane RH / Hrvatski vojnik, „25. obljetnica Druge gardijske brigade Gromovi“

• Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade, „Proslava svetog Ilije Gromovnika“

• Vojni ordinarijat u RH, „Povjesnica kapelanije Sv. Ilija Prorok“

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, „Obilježena 30. obljetnica 2. gardijske brigade Gromovi“

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, „U Velikoj Gorici otkrivena bista Jadranka Cumbaja – Pilota“

• Martina Klaić, HRT, „Gromovi pamte svog heroja Predraga Matanovića“

• Dugoselska kronika, „Svečano obilježena 35. obljetnica osnutka Crnih Mambi i Gromova“

• Portal Dnevnih Novosti, „U Dugoj Resi osnovana 3. bojna 2. gardijske brigade Gromovi“