Član tijela koje nadzire hrvatske tajne službe anonimno je savjetovao srpske studente kako srušiti Vučića

Aleksandar Maršavelski, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta i član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija Republike Hrvatske, priznao je da je mjesecima pod pseudonimom savjetovao srbijanske studente u njihovoj političkoj borbi protiv Aleksandra Vučića. U opširnom pismu objavljenom u beogradskom listu Danas otkrio je kako je pokušavao utjecati na političku strategiju, sastav izborne liste i buduće reforme Srbije. Međutim, samo nekoliko dana poslije jedna od profesorica koje je predstavio kao svoje domaćine javno ga je demantirala. Cijeli slučaj otvara pitanje je li Hrvatski sabor prilikom njegova imenovanja znao za njegov politički angažman u susjednoj državi.

Hrvatski sabor 15. srpnja 2026. imenovao je Aleksandra Maršavelskog članom Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 80/2026. Predsjednikom Vijeća imenovan je Kristijan Kotarski, a među članovima su i Gordan Akrap, Eduard Briški, Davorin Ivanjek, Mihael Puljić i Mile Štefanac.

Riječ je o tijelu koje prati zakonitost rada hrvatskih obavještajnih agencija, nadzire primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka i, u zakonom propisanim okolnostima, može ostvariti uvid u dokumentaciju sigurnosnih službi.

Upravo zato posebno je zanimljivo što je jedan od njegovih članova sada javno priznao da je aktivno sudjelovao u političkim raspravama u Srbiji, i to pod pseudonimom.

Pisao pod pseudonimom kako ne bi pomagao Vučićevu narativu

U pismu objavljenom 31. listopada u listu Danas Maršavelski je otkrio da je upravo on autor tekstova potpisivanih pseudonimom „Prijatelj studenata”.

Pismo započinje čestitkom srbijanskim studentima na pobjedi na parlamentarnim izborima održanima 25. listopada. Studentska lista osvojila je približno 53 posto glasova, a Maršavelski tvrdi da je stvarna potpora bila još veća.

Izrazio je uvjerenje da je prethodna vlast izbornim nepravilnostima uskratila studentima približno 15 posto glasova. Za takvu tvrdnju u pismu ne iznosi dokaze.

Odluka o imenovanju Maršlevskog

Objašnjava i zašto je skrivao identitet. Smatrao je da bi njegovo hrvatsko podrijetlo Vučićevoj vlasti poslužilo za optužbe o stranom miješanju u srbijansku politiku.

Zahvalio je uredništvu Danasa, posebno glavnom uredniku Draži Petroviću, što mu je omogućilo anonimno objavljivanje tekstova.

Podsjetio je i kako su srbijanski provladini mediji ranije reagirali na njegove javne nastupe, predstavljajući ga kao Hrvata koji daje upute srbijanskim studentima. Prema njegovu navodu, zastupnik SNS-a Marijan Rističević pritom ga je vrijeđao i pozivao na njegovo protjerivanje.

Savjetovao ekspertsku vladu i uklanjanje kandidata

Najzanimljiviji dio pisma odnosi se na Maršavelskijevu vlastitu procjenu njegova utjecaja na politički razvoj događaja u Srbiji.

Tvrdi da je još u prvim anonimnim pismima pozivao studente da se počnu politički organizirati, umjesto da ostanu isključivo prosvjedni pokret.

Predlagao im je formiranje ekspertske vlade, traženje pomoći Europske unije i stvaranje političke platforme koja bi mogla pobijediti Vučićev SNS.

Posebno ističe svoje protivljenje uključivanju pojedinih osoba na Studentsku listu. Navodi da je ponosan što je studentima pružio argumente protiv uključivanja profesora Mila Lompara.

Procjenjuje da bi studenti, da je Lompar ostao na listi, izgubili najmanje 200.000 glasova.

Kritizirao je i Nemanju Karovića, kojem zamjera ranije napade na srbijanske liberalne intelektualce i medije. Spominje također Nemanju Šarovića te upozorava studente da bivše zagovornike radikalnog nacionalizma drže podalje od političkog odlučivanja.

Iz pisma je jasno da Maršavelski nije bio samo promatrač srbijanskih događaja, nego je svojim tekstovima nastojao utjecati na političke odluke studentskog pokreta. Koliki je njegov stvarni utjecaj bio, međutim, nije neovisno potvrđeno.

Putovanja u Beograd i kontakti s političkim aktivistima

Maršavelski opisuje i svoje kontakte u Srbiji. Navodi da je tijekom studentskih prosvjeda više puta putovao u Beograd, držao predavanja na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti te posjetio Geografski fakultet tijekom studentske blokade.

Piše da je dugogodišnji prijatelj Save Manojlovića, vođe pokreta Kreni-Promeni, s kojim je svojedobno sudjelovao u studentskom posjetu Haagu.

Također navodi da se u Zagrebu susretao s osobama iz Novog Sada optuženima za rušenje ustavnog poretka Srbije te pružao pravnu pomoć pet hrvatskih državljanki koje je srbijanska BIA označila sigurnosnom prijetnjom.

Na kraju zahvaljuje nizu sveučilišnih profesora i drugih osoba koje naziva domaćinima tijekom svojih posjeta Beogradu.

Među njima spominje Vanju Bajović, Bojana Spaića, Miodraga Jovanovića, Gorana Dajovića, Nemanju Džuverovića, Janju Simentić, Miloša Hrnjaza i Mikicu Sibinovića.

No upravo je taj dio pisma izazvao javnu reakciju.

Profesorica iz Beograda: Nisam bila njegov domaćin

Profesorica Vanja Bajović s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Beogradu objavila je 3. studenoga odgovor u istom listu, pod naslovom „Nisam bila domaćin njegovih poseta”.

U njemu izričito osporava način na koji je Maršavelski predstavio njihovu povezanost.

Bajović navodi da nikada nije organizirala njegova predavanja, nije im prisustvovala niti je bila domaćin njegovih posjeta.

Prema njezinim riječima, sreli su se samo jednom, u prosincu 2025., nakon što joj se Maršavelski javio sa željom da se upoznaju jer se oboje znanstveno bave kaznenim pravom.

Tijekom susreta predložio je predavanje o femicidu studentima beogradskog Pravnog fakulteta, ali zbog kratkog roka ono nije moglo biti organizirano.

Nakon toga, navodi Bajović, razmijenili su nekoliko kolegijalnih poruka koje nisu imale veze s političkom situacijom u Srbiji ili svijetu.

Profesorica posebno naglašava kako ne želi da javnost iz spominjanja njezina imena izvodi pogrešne zaključke o njezinoj povezanosti s Maršavelskijevim aktivnostima i političkim stavovima.

Njezin demanti ne osporava sve Maršavelskijeve aktivnosti u Srbiji, ali izravno dovodi u pitanje način na koji je predstavio barem jedan od svojih akademskih kontakata.

Spomenuo Thompsona, HOS i ratove devedesetih

Maršavelski se u pismu osvrnuo i na hrvatske političke i povijesne teme.

Piše da je tijekom odrastanja bio izložen ratnoj propagandi i nacionalizmu te kritizira ratne profitere i zločince iz devedesetih.

Spominje i Marka Perkovića Thompsona, kojeg optužuje da je popularnost izgradio na veličanju ustaštva. Navodi da sudjeluje u pravnoj inicijativi za zabranu korištenja pozdrava „Za dom spremni” u kontekstu Thompsona i HOS-a.

U završnom dijelu pisma ističe važnost hrvatsko-srbijanske studentske solidarnosti, navodeći podršku hrvatskih umjetnika, javnih osoba i studenata.

Posebno se prisjetio Sanje Arbutine Ćirić, hrvatske državljanke rođene u Sisku koja je poginula u rušenju nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu.

Je li Sabor znao za njegov politički angažman?

Cijela priča dobiva dodatnu težinu zbog Maršavelskijeve dužnosti u hrvatskom sigurnosnom sustavu.

Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, Vijeće za građanski nadzor ima ovlasti nadzirati zakonitost rada sigurnosnih agencija i ostvarivati uvid u određenu dokumentaciju. Njegovi članovi dužni su čuvati tajnost podataka koje saznaju tijekom obavljanja dužnosti.

Važno je naglasiti da javno političko djelovanje u drugoj državi samo po sebi ne dokazuje kršenje zakona niti znači da je Maršavelski zloupotrijebio položaj ili pristup povjerljivim informacijama.

Ipak, ostaju pitanja je li Hrvatski sabor tijekom postupka imenovanja znao za njegov anonimni politički angažman u Srbiji, jesu li takve aktivnosti bile predmet provjera i smatra li nadležni saborski odbor da su spojive s dužnošću člana Vijeća. Posebno je zanimljivo što je Maršavelski svoje anonimne savjete srbijanskim studentima objavljivao i u razdoblju u kojem je već bio član hrvatskog nadzornog tijela.

Naposljetku, riječ je o profesoru koji je javno priznao da je pokušavao utjecati na političku budućnost susjedne države, a istodobno obnaša dužnost u tijelu zaduženom za građanski nadzor hrvatskih sigurnosno-obavještajnih agencija.

Posebno je zanimljivo što članak 5. Odluke o Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija izričito propisuje da njegovi članovi ne smiju sudjelovati u stranačkim aktivnostima niti politički djelovati unutar Vijeća. Aleksandar Maršavelski sada je sam priznao da je anonimno davao političke savjete srbijanskim studentima, zagovarao formiranje ekspertske vlade i pokušavao utjecati na sastav njihove izborne liste. Premda to ne znači automatski da je prekršio propise, otvara se pitanje gdje prestaje dopušteno izražavanje političkih stavova, a počinje politički angažman nespojiv s njegovom nadzornom dužnošću. Odgovor bi trebao dati saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, koji nadzire zakonitost rada Vijeća.